TEKST: U šumarku Jutututu/nagoni i „belo“, „ekseri“, … , „žuto“, slatkiši i tzv. grickalice, … , Ksaloli, Rivotril, „žestina“, „samo pivo“, kladionice/ priča o vezi miko- makrokosmos

Sva lica, mesta, radnje su fikcija:

U šumarku Jutututu

Nadzorni je Balakaha

Obećao trimčekima da će dati trimček stazu.

A na stazi, brajko moj Tablica Zabrana

Ne zna im se broj:

vožnja bajsa, mezimcima radost svaka …

Netrimčeki dragi mili,

Nikom važni nisu bili.

Klozet papir, ljudske fekalije,

bicikli što preko netrimčeka žure,

Metalik muzika, smeće, nađubrena šuma svaka.

Uteha je nama draga,

da  trimčeki treniraju

I da radost svoju

Svima nama darivaju.

Tako juče neka sedokosa žena/ na žalost čak komšinica, sa dečakom starim oko 7 godina, umesto da ga povede u restoran koji je tu odmah, u toalet ( ako neće/ ne sme kući), ona ga uči da kaki/ piški u šumi. Onda vadi i vlažne maramice- spremila se ona, ima, izgleda iskustva. A to što mladunac neće biti spreman da odloži naviku i vlada svojim sfinkterima- ma šta li je to ili još bolje čemu to. (Uz put, tu su i krpelji i tzv. Lajmska bolest.) Tu su livade i šume! Malo dalje uz trim stazu drveni stolovi puni pića/ ića, nedelja je. I jedan, ali oko 40 godina star, decak izlazi iz šume gde je…

I stvarno, zašto Balakaha ne pokupi smeće omah nego ga ptice raznose. I zašto ne postavi bezbroj tih pokretnih toaleta. Nekada davno je jedan od profesora tokom specijalizacije pričao da tolaeti moraju da imaju vodu, sapun i papir da bi se EDUKOVALI ljudi koji dođu. Najzad Balakaha bi mogao da zađe i uzme ljudima po 500 ili 1000 dinara, jer svo to piće ili ostavljeno đubre ima cenu cca povećeg novčanog izdatka, ono što se u brzom hodu vidi.

I tako, veliki i mali piške i kake po šumi. Navike odgovornost, odložiti potrebu do – i na društveno prihvatljiv način- šta to beše. Jer danas nema tako mnogo kladionica, već ima tako mnogo onih kojima nije rečeno da se nagoni kontrolišu. Ili je to ona „koještarija“ da u mikrokosmosu roditelji hrane, izdržavaju i daju džeparac svojoj deci i sa oko/ preko 30 godina (jer tako i sebi produžavaju život); dok makrokosmos isto vodi računa da su svi bezbrižni.

Najzad, „Pančatantra“ lepo savetuje: gledati svoja posla.

Оставите одговор