Polja rada psihijatra psihoterapeuta


Bipolarni poremećaj – koji u nivou psihoterapije izgleda čak jednostavnije.

Depresija – Depresivna osoba je osoba koja je izgubila veru u sebe, u druge, u život, u smisao. Ova osoba je potištena emotivno, a misli su pune očaja. Izgled je zapušten. Radi se o pomoći osobi da prepozna osećanja, da prebrodi osećanje besmisla i ravnodušnosti.

Bolesti zavisnosti: Alkohol, kocka, seks. I šta sve tu ljudi pronalaze? Lečenje medikamentozno i psihoterapeutski, poseban program i koordinacija ponašanja svih aktera u problemu. Posebno je razvijen grupni i individualni program.

 

Bolesti poremećaja ishane – Veza anoreksija-bulimija. Osobe sa ovim problemom kroz svoj specifičan način ishrane, imaju umirujući doživljaj da (najzad) oni kontrolišu. Bulimične osobe su, uglavnom, starije. Često istovremeno nalazimo i poremećaj impulsa, toksikomaniju, adaptaciju ličnosti. Histerične, shizoidne, depresivne, izbegavajuće adaptacije se kombinuju s bulimijom.

Adaptacije ličnosti – nastale kao rano prilagodjavanje a u smislu preživljavanja ili predstavljanja, dugo “tihuju” i stvaraju tihe samopovredjujuće misli sa ili bez kompenzacije, da bi povredjujući druge, konačno se javili psihijatru-psihoterapeutu, kada najzad priznaju sebi da nešto ipak nije u redu. Ima više tipova. Na primer, adaptacija sa antisocijalnim ponašanjem koje je uznemirujuće, nemogućnost da se održi blizak odnos. Onda narcistička i granična, koje su morale mnogo čega važnog da se odreknu. Postoje i histrionične, opsesivno kompulzivne, itd itd. Važno je znati da možemo da razumemo, da podelimo, učimo o sebi, svojim nadama, željama, strahovima. I da samolečenje tzv. samomedikacija kroz alkohol, internet, seks i slično, samo privremeno odlažu bol i patnju zbog osećaja neadekvatnosti.

Prisilne misli i radnje-opsesivno-kompulzivni poremećaj – (OKP) je poremećaj koji karakterišu prisilne misli i ideje koje ometaju život osobe. Osobe su svesne da nema logike u njihovim radnjama, ali ako ne ostvare svoje radnje, javlja se jak osećaj straha, uznemirenosti, da će se dogoditi nešto loše.

Shizofrenija –rana detekcija i prvencija, odnosi i komunikacije; razvijene forme i rad. “Beg misli”, glasovi koje tvrdi da cuje, izolovanje od drugih.

Samoubistvo – Preplavljivanje tzv. “crnih misli”. Verujem da je teško. Smatram da je važno da pričamo o tome.

Komorbiditet podrazumeva postojanje dva ili više mentalnih oblika disfunkcionisanja, pri čemu se prvo mora rešiti onaj koji je simptomskog karaktera. Na primer: bolest zavisnosti i poremećaj/ adaptacija ličnosti ili bolest zavisnosti i psihoza.

Paranoja – sumnjičavost kao dominatan misaoni sadržaj, je često deo drugih kliničkih oblika.

Sindrom izgaranja na poslu -„burnout“-pomaže da pacijent prepozna simptome, često je udružen s drugim psihičkim poremećajima, sa depresijom i anksioznim stanjima. Simptomi su osećaj hroničnog umora i iscrpljenosti, utisak da se osoba promenila, da „ne može sama sebe da prepozna”, najčešće zbog impulsivnih reakcija.

Dodatne teme za rad

– Zbog čega ponavljamo vlastite pogrešne izbore
– Trauma
– Kriza srednjih godina
– Stres
– Mobing
– Gubitak voljene osobe/ Razvod braka
– Starenje
– Nemoć
– Smrt- kao lični strah, kao deo života, kao gubitak
– Seksualna orijentacija
– Životinjice kućni ljubimci mogu da pomognu?


Potreban vam je razgovor?

 

Kontaktirajte me →