TEKST: Svakodnevica

Sva imena, radnje, događaji su fikcija i namaju veze sa realnim životom.

Budalesa se vraća iz šume. Jutros nije zalila ruzmarine i lavande na zajedničkoj livadi ispred zgrade a pre jutarnje šetnje. Diverzantkinja ilinka- i ovog jutra kao i svakog, kada se Budalesa vrati stepeništem da ova može da je vidi sa svojih prozora demonstrativno i sa podignutom bradom izlazi iz ulaza gde keruše i Budalesa ulaze. I tik uz Budalesu prolazi- i ovog jutra. I jutros  je čekala na svojim prozorima, jer se ovakva frekfenca slučajnosti ne može da dešava u kontinuitetu. Sirota božja duša. Mora da je teško kad je jedina radost da nekog osmatraš, iritiraš. Pre neki dan, onako džinovskog tela mjauče u slušalicu  sa isprekidanim i tihim glasom: važi sine, pošla sam. Onda, pre par večeri se vraća sa mlađim sinom i nešto mu priča. Ali Vlada je pametnica, pita: Zašto mi to pričaš? Diverzantkinja kaže: Pa onako, pričamo. Ne, ne, ne priča ona onako. I nekada je bila priča da se ta majka žalila tom svom sinu da je on „ne štiti“- pre oko više od 10 godina, a taj mlađi sin je pitao: kako da te štitim? Jel da uzemem pušku ?- Oduvek je Diverzantknjia glumatala da joj treba zaštita. Onda joj je sin postavio kamere na ulazu i uspred njenih vrata. Rekao bi čovek da ona to neku scesku radnju radi već mnogo mnogo godina. Igrično ponašanje. A kada čovek krene da se priseća, priseti se Budalesa i Gradine sahrane: Diverzantkinjina sestra pitala: jel znaš ti čime se ona ( misli na svoju sestru) bavi pa je toliko poštuješ?- Ćuti Budalesa. A jel znaš da ona ni svoju majku neće da gleda jer je besplatno. Ćuti Budalesa.

Brkizmi smatraju da njihovo cveće treba da bude na dva odmorišta i da na ti odmorištima moraju da budu zatvoreni prozori a da mirisi od kuvanja treba da budu u zgradi, da im cveće ne ozebe. Da tako je to. Svojatanje zajedničkog prostora.

Sreće onda Budalesa  komšinicu Tutor, ona voli da zameni da su oni Mentori, pa je pitam a što to? Tutorka je vrednica, radi, piše, sprema, kupuje. Tog dana i sa njom „ogovaram“ njenog supruga.

Budalesa sreće mladu komšinicu sa sprata iznad. Draga draga žena. I draga draga porodica- meni deluju patrijarhalno. I kaže komšinica: Vi i ja stalno negde trčimo i vraćamo se. Istina. To moje „zujanje“ tamo- amo. Da komšinica nije rekla, ja ne bi ni primetila da sam na „automatskom pilotu“.

Budalesa odlazi i zaliva ruzmarine i lavande.

Sva imena, radnje, događaji su fikcija i namaju veze sa realnim životom.

Savet: Misim da bi bilo super imati neki Krčedin ili slično.

Оставите одговор