TEKST Ego granice

Rad u privatnom Domu Zdravlja na  primer „Naučnost“ u Medicini rada nosi svoje izazove jer platežno sposobni ne retko misle da je sve kupljivo. Na žalost ima doktora kojima je jedino važno da zarade bez obzira da li će nekog povrediti svojom potrebom za koju smatraju da je nadomešćuju posedovanjem novca. Jer svi mi u sebi imamo osećaj odgovornosti prema sebi a neki i prema zajednici. Nekako ponovo mislim da za upis na Medicinski treba raditi profil ličnosti a ne zbir postignuća (koja su često stvar dosetljivosti)

Ego granice pokazuju dokle smo spremi da idemo a kada u nečemu više ne želimo da učestvujemo, tada kažemo: dosta. I često deca svojim roditeqima proveravaju granice ili guraju/ pomeraju granice. To nekada rade i vlastohlepni partneri. I kolege. I tada je to faul i crveni karton, ako smatrate da vredite sebi i da ne želite da budete nečija mašica. I to nije laka uloga. To je put bola i individualnosti. I saznanja da usamljenost nije samoća. I zbog toga neki izaberu simbiozu da budu slepljeni u nekom odnosu gde trpe.

Ono što pravi problem je da odgovorni specijalista medicine rada želi da brzinski pošalje u starački dom 90-o godišnju staricu koja je u dubokoj crnini. Medicinska sestra utrča i kaže da to uradim, i ja kažem da to nije baš tako, ona preti da će videti sa Japinom. I eto dr Japina da mi održi lekciju o medicini rada i o staračkom domu. Pre nepunih godinu dana, ova starica je sahranila kći a sada je zet šalje u starački dom. I to sve može da bude korektno, da nije zetovljevog cupkanja, žurbe, nervoze jer mu se žuri. Jedan takav pregled traje bar dva sata. Kažem doktoru Japinu da navrat nanos pregled stanja ovakve osobe nije svakako delokrug medicine rada. Ali „doktor“ Japin je u stvari Dr Voseča, ogovaraju ga. Iako kolege kažu da radi „kaubojsku medicinu rada“. Pa tako i u ovom slučaju. Onda se zapitam o sebi. Takvo neetičko ponašanje je sramotno. Ali Japin i sestra smatraju da je neophodno da uzmu 3000 dinara. Bože, kako je teško kada su ljudi tako malo etični/ empatični. Ali i imati stav i držati ga se nije nikada bio lak izbor. Biti čovek je nekada teško i nerentabilno. Ali ako mi kao doktori i specijalisti postanemo podložni dnevnim tričarijama, onda će ljudi bežati od nas kao što beže iz Crkve?

Оставите одговор