TEKST: Dva starca, dve vlastohlepne ćerke i morija- trći deo, Književnost i čitanje- sedmi deo

Sva lica, događjaji i lokacije su fikcija i nemaju veze sa realnim svetom:

Manir tih Brozovih saradnika i pionira je i dovelo do …. Samoživost i nedostatak okvira šta je korektno, prelazi u svakodnevnu postavku. Svojevremeno me je zgražavalo da zdravstveneo osoblje neke institucije, koje je na dežurstvu, sedi ispred zgrade. Kako primitivno, meni deluje tako. Pa nisu ti ljudi na pikniku. Ni profesor Naslović. Neko ko zaista radi i ko pledira da je intelektualni radnik, ne sedi danima/ mescima u dvorišu i ne vodi abrove. Valjda se povuče u neki svoj rad i mir, da bi i drugma obezbedio isto: rad mir.

Nekada su ljudi držali do ugovora- da ne nazovem to drugačije, a sada nema obećanih parkinga i interneta. Poslao mi je klijent podkast o zavisnostima, ali se nigde ne kaze da je to sistemski problem i da kga marketingom sebe i svojih, nećemo ni pomeriti, već da će iz te epizode zavisnosti… Nekao sve to smara i tera na odustajanje. Na osudtajanje od mnogo čega. Podseća na rečenicu o „valjaču svake ljudske gluposti“, kojom đak odgovara na pitanje: Mit o Sizifu, iz filma Lajanje na zvezde..

Оставите одговор