TEKST: Đubre, pušteni vlasnički psi radi ulične ženke koju je mozda baš azil za pse izbacio, jer osvanjavaju veće, male, bele, šarene keruše i možda povlašćeni pojedinci u odnosu na Komunalce

„ Boja roze … sa previše roze gubimo mudrost, sve postaje sladunjavo, infantilno…“

U stolnome roze gradu,

Endemski je Balakaha,

Obećao stolničanima

Da sterilizacija pasa/ mačaka- nije potrebna jer: ovo ili ovo,

Da će dati da vlasnički psi nemaju/ ne moraju imati čipove,

Da je “prirodno”da se vlasnički psi “olakšavaju” i da to jako “prija kerušama”, iako ove beže,

Odnekud će se stalno pojavljivati ulični nesterilisani psi,

Da će Domaćini svoje smeće UGURAVATI u kantice ne trotoaru,

Da ce Gradska Čistoća da ostavlja otvorene, i čak da podbočuje poklopce na, kontejnerima- mozda da sekundarni sakupljači ne gube dragoceno vreme- rekoše „naređeno nam je“ na pitanje zbog čeka ostave otvorene kontejenre,

Da će Domaćice i dalje da gledaju Rijaliti a da komentarišu da li Vojska sme ili ne sme i da li vlasnički debeli crni pas bele njuške, sme bez gazde da boravi u naselju… I tako večeras komšija priča kako je čuo galamu i otišao da spase kerušu koju, i on je video, vijaju vlasnički mužjaci, kad tamo “ne mogu da se razdvoje” ta sirota ulična keruša i Serđo ili onaj šareni sa pola repa- nisam razumela, i neka “devojčica tu sa tim psom”. I Komšija je pita: pa šta je to, a ona ćuti. To je ona buka iz žbunja a Budalesa je pobegla od novog obraćanja deci koju roditelji samo istovare negde da bi imali svoj – mir. (Odgovornost je neka strana reč?) Ali da, devojčici je keruša verovala i – verujem ona ju je i uvela u žbunje i- tog Serdja ili kako već.  KURIOZITET je da, navodno, veterinar “ne sme da steriliše uličnu kerušu ako nije vlasnička”. Reče komšija,”ako ne Beoveterina”(da steriliše sada skotnu kerušu), “naselje će imati kuce”. Ma jel to moguće da u XXI veku ta neka kao devojčica nema pojma šta se dešava, već učestvuje u tome- upravo ignorisanjem i nečinjenjem. Ponekada je nejasno u kakve žene će te takve “devojčice” da izrastu. U”iznenađene”?

Da, Povlašćeni Pojedinci iz 75, pa iz kafića – mogu da ostave svog nessterilisanog i nečipovanog psa na ulici radi „to je njima prirodno“ (naravno u takvim situacijama oni skinu ogrlicu psu da bi mogli da kažu da je pas, kao, pobegao), drugi Povlašćeni iz  91, da drže pse u kesama i kavezima u nekim vlasničkim dvorištima i da laju danonoćno na ulici a da Domaćin propituje čiji pas laje u zgradi i da se žale jer kako/ ako neko trese…

Smorno.

Sve pomenuto, naravno, ne postoji u realnosti, čista fikcija- je.

Savet: Nauči Budaleso da, i ti, okreneš glavu, i ne vidiš/ ne gledaš muku i patnju. Šta te briga. Ide zima. Kada to neko “dete” pareći psa ne razmišlja gde će ta skotna keruša i gde će ta štenad, zbog čega bi se komšija maltretirao. Zar ti roditelji ništa ne pričaju? Zar te škole ništa ne uče? Jel to mogiće da deca gledaju Rijaliti i u naselju, i to smatraju za “stvar” bez posledice- makar za okruženje. Ali, pa šta je za roditelje: briga za okruženje? “To je psima prirodno”- smrznuta sam. I ponovo, u Norveškoj postoji par registrovanih legla za ove i one vrste, i psi su sterilisani, upravo, jer vlasnici mužjaka smatraju za “greh” sterilizaciju svojih mužjaka. Zato u Norveškoj nema uličnih pasa, poneka sterilisana ulična maca u naselju. I to je to. Da. Norveška brine. I verujem da zna prevenciju neželjenog, pa zato i odgovoran stav prema vlasnicima kućnih ljubimaca. Dalje, Norveška neguje novćane kazne i nedodoirivost ne postoji.

TEKST Alegorija iz Talmuda:

”Ako Ti imaš jedno mišljenje a drugi neko drugo, možda je istina na Tvojoj strani a možda nije.

Ako Ti imaš jedno mišljenje a drugo dvoje drugačije, možda Si u pravu a možda nisi.

Ali, ako Ti imaš jedno mišljenje a svi ostali drugačije mišljenje, bez sumnje, istina je na Tvojoj strani, jer Vaseljena ne poznaje konsenzus mudraca”.

Ovakav odrasli i svesni izbor podrazmeva hrabrost, posvećenost i druge možda arhaične vrednosti. Pitanje je da li ostati u ”Park”-u ”iz doba Jure” ili abdejtovati sebe u ime samopoštovanja u ”osećanje lične vrednosti je temelj discipline, upravo zbog toga, što ćemo kada se osećamo vrednima, voditi računa o sebi na svaki mogući nacin. Samodisciplina je dokaz da pazimo na sebe”. Ipak ovo su dve polarnosti istog izbora, prema školi treba naći sredinu. Privatno verujem da treba svesno i proaktivno birati.

 

ТЕКСТ: Јаки синови- паралела

Сва лица, дешавања, места су фикција и немају везе са реалним светом, лицима, догађајима и местима.

Два дечака из нижих разреда основе на дрвету, везују даске и некако скоро ђубре на оближњем дрвету у насељу. Хеј шта то радите? Ево правимо кућицу каже дебељуца дечак који је узјахао тању грану. А шта је то бело са чиме везујето све то? То је вуна. Одакле? Донео онај- нормалне конзистенције за узраст и доба- дечак. Хајде, молим вас да скинете све то са дрвета и да оставите дрво на миру. Невољно скида и са нечим што назива нож од дрвета, као пресеца влакна вуне, и то траје и траје. Дебељуца каже да то ИПАК сече, и то траје и траје. За то време, онај други дечак је пришао, развезао све то што су покачили на дрво и сакупио вуну. Дебељуца поново проговара, он, изгледа јако воли да дебатује и прича: ево сад је оном ( ваљда другом дечку) отац рекао да се дрво малтретира када се сече и ломи. –Да , али ти имаш довољно килограма да сломиш грану на којој седиш. – Али ја/ ми смо ту – и застаје тражећи што јачи аргумент, али ми/ ја смо /сам ту већ 6 дана…

Сва лица, дешавања, места су фикција и немају везе са реалним светом, лицима, догађајима и местима.

Како је то интересантно. Вршњаци. Кладила би се на оног другог дечака. Не прича много, сарадљив је, учинковит. Не скреће пажњу на себе иритирањем и спорошћу. Контролише своје нагоне. Верујем да ће он бити одрастао и зрео мушкарац.

Како ми то већ у првим разредима основне видимо колико је уложено у које дете. И колико родитељи, или недовољно зрели или из нејасних побуда постали родитељи, уђу у брак и роде дете, које свесно или на аутоматском пилоту трансгенерацијских интројеката, подижу у сарадљиве или можда некако иритантне људе. Како је то интересантно.

Текст: Прича

Прича је приписана Толстоју:

Цар је трагао за животном филозофијом. Били су му потребни одговори на три суштинска питања. Ако буде знао одговоре, никада ни у чему неће погрешити.

Када је најбоље време да се нешто уради?

Који су најважнији људи с којима треба радити?

Шта је најважније да се уради?

Цар је издао проглас широм царевине и обећао велику награду ономе ко одговори на питања. Многи су се упутили у царску палату и свако је носио другачији одговор.

Једни су саветовали цара да направи детаљан план рада, у коме ће посветити сваки сат, дан, месец и годину одређеним пословима. Ако се строго придржава тог плана, сваки посао ће обавити у право време.

Други су сматрали да је немогуће планирати унапред- цар треба да се одрекне сваке доконе забаве и пази на све што се дешава, како би могао да учини оно што треба у правом тернутку.

Неки су тврдили да цар никако не може бити тако далековид и способан да одлучи кад треба обавити одређен поасо. Стога је потребно да оснује Веће мудраца и поступа према њиховим саветима.

Чуло се и мишљење да одређена питања захтевају брзу oдлуку и не могу чекати да се обаве саветовања, али ако цар жели унапред да зна шта ће се десити, треба да се саветује са чаробњацима и прорцима.

Одговори на друго питање, такође су били разнолики.

Једни су сматрали да цар треба да укаже поверење својим управницима, други су предлагали свештенике и монахе, а трећи лекаре. Неки су помињали војску и војсковође.

И на треће питање је било много различитих одговора.

Неки су рекли да је најважније бавити се науком. Други су тврдили да је решење у религији. Трећи су изјавили да је најважнија војничка вештина…

Цару се ни један одговор није допао и награда није додељена.

После неколико ноћи размишљања, одлучио је да посети пустињака који је живео високо у планини. За пустињака се говорило да је просветљен, и цар је желео да му постави три питања, иако је знао да усамљеник никад није сишао са планине, да прима само сиромахе и одбија да има било шта са богаташима и моћницима. Зато се цар прерушио у сељака и наредио пратњи да га чека у подножју планине.

После дугог успона, затекао је пустињака како прекопава башту пред колибицом. Видевши непознатог човека, пустињак га је поздравио климањем главе и наставио да копа. Посао је очито био тежак, а пустињак је био стар. Кад год би забио ашов у земљу, морао је да упире из све снаге.

Цар му је пришао. „Дошао сам да те замолим за одговор на три питања. Кад је најбоље време да се нешто уради? Који су најважнији људи с којима треба радити­? Шта је најважније да се уради?“

Пустињак га је пажљиво саслушао, потапшао га по рамену и наставио да окопава. „Сигурно си уморан“, рекао је цар. „Дозволи да ти помогнем.“ Пустињак је захвалио, предао му ашов и сео на земљу да се одмори.

Пошто је прекопао две бразде, цар се зауставио, окренуо се ка пустињаку и поновио питања.Старац није огдоворио. Устао је и показао на ашов.“Што се сад не би ти одморио? Могу да наставим.“ Али цар је наставио да копа. Прошао је један сат… два. Сунце се спуштало иза планине. Цар је спустио ашов и обратио се пустњаку.“Можеш ли да ми одгвориш на она три питања? Ако не можеш, молим те, реци ми па да кренем кући.“

Пустињак је подигао главу. „Чујеш ли да неко трчи?“ Цар је окрену главу. Човек дуге беле браде је изишао из шуме. Трчао је из све снаге, притискајући обема рукама крваву рану на стомаку.Јурио је према њима још неко време јечећи, а онда је изгубио свест и пао. Цар му је раскопчао одећу и видео дубоку рану. Очистио ју је што је боље умео и превио својом кошуљом, али крв је пробила већ за неколико минута. Цар је испрао кошуљу и поново превио рану. Понављао је то док крварење није престало.

После неког времена рањеник се освестио и замолио за воду. Цар је отрчао потоку и донео крчаг свеже воде. Сунце је већ зашло, а ноћни ваздух је постао хладан. Пустињак је помогао цару: заједно су однели човека у колибу и положили  га на пустињаков кревет. Рањеник је затворио очи и мирно лежао. Цар је био преморен од пењања уз планину и прекопавања баште. Наслонио се на доваратак и задремао. Кад се пробудио, сунце је већ било изашло. У кревету је угледао човека који се збуњено освртао. Пажљиво се загледавши у цара, рањеник је шапнуо:“ Молим вас, опростите ми.“

„Шта си учинио кад ти треба мој опроштај?“, упитао је цар.

„Ви ме не позајте Ваше величанство. Али ја познајем Вас, Био сам Ваш заклети непријатељ и зарекао сам се да ћу вам се осветити, јер сте у последњем рату убили мог брата и запленили моје имање. Кад сам сазнао да долазите сами на планину да разговарате са пустињаком, решио сам да чекам у заседи и да вас убијем.  Дуго сам чекао а Вас није било, па сам изашао да Вас потражим. Наишао сам на Вашу пратњу. Они су ме препознали и устрелили ме. Срећом, успео сам да побегнем. Да Вас нисам срео, сигурно бих већ био мртав- Намеравао сам да Вас убијем, али Сте ми спасили живот. Постиђен сам и неописиво захвалан. Ако преживим, кунем се са ћу Вам служити до краја живота, и наредићу својој деци и унуцима да то чине. Молим Вас, подарите ми опроштај.“

Цар се силно обрадовао што се помирио са доскорашњим непријатељем. Не само што му је опростио већ му је обећао да ће му вратити имање и да ће послати свог лекара и послугу да га негују док се сасвим не опорави. Пошто је наредио слугама да отпрате човека кући, цар се вратио код пустињака. Желео је да му пре повратка у палату понови своја три питања. Затекао је пустињака како сади семе у земљу коју су предходног дана прекопали.

Пустињак се  исправио и погледао цара.“Добио си одговор на своја три питања.“

„Како то?“ збунио се цар

„Јуче, да се ниси сажалио на моје године и помогао ми у окопавању леја, на путу до куће напао би те онај човек.Тада би горко зажалио што ниси остао са мном. Према томе, најбоље време је било оно кад си окопавао леје, најважнија особа био сам ја и најважнији циљ је био да ми помогнеш. Касније кад је дотрчао рањеник,  најважније је било да му превијеш рану, јер да ниси то учинио, он би умро и ти би изгубио прилику  да се помириш са њим. Према томе, најважнија особа је био он, а најважнији посао био је да се постараш за његову рану. Запамти, постоји само један значајан тренутак, а то је сада. Садашњи тренутак је једино време над којим имамо власт. Најважније особа је увек она с којом си, а која је ту крај тебе, јер ко зна да ли ћеш икада бити поред неке друге. Најважније је да особу која је пред тобом учиниш срећном, јер то је циљ човековог живота.“

Да. Људи  око нас. То су они свакодневни сусрети.Ако не помогнемо/ усрећимо оне око нас, како ћемо то даривати другима. Свесност је премиса.

TEKST: Zemaljski dani teku

„ Boja roze … sa previše roze gubimo mudrost, sve postaje sladunjavo, infantilno…“

U stolnome roze gradu,

Endemski je Balakaha,

Obećao stolničanima

Nadnacionalnu Službu za Haj Nehaj

Infostan i 100 evrića mesečno račune za  redovna zimsko prolećna…

Da decu roditelji mogu da ispiškavaju na travnjaku u naselju:

Da postoje državne tv koje sada, verujem, nista ne edukuju već…

Da nedelju dana nema ulicnog svetla u celoj gornjoj ulici treće grupacije

 

1.Nadnacionalnu Službu za Haj Nehaj

Halo.

Halo.

Jel to Nadnacionalna Služba za Haj Nehaj?

Da.

Da li mogu da dobijem gospođu Radojlu Gordanović?

Evo.

Dobar dan. Jel to gospođa Radojla Gordanović?

Da.

Vi Ste meni juče prilikom redovnog javljanja u Službu rekli da se javim u skolu za dva ( i brojevima 2) časa nedeljno. Mene zanima da li ja prijavljivanjem kod njih za ta dva časa nedeljno, gubim status nezapošljenog lica?

Da,  gubite.

Ali zar po zakonu o tome ne traba da obavestite Nesrećnika o kome, kao, vodite evidenciju?

He, po zakonu- reče ona.

Znate, verujem da vi i vaše kolege upravo kod sebe treba da počnete da tražite zapošljenje- zbog načina na koji se ponašate. Znate postojala je u Nadnacioanoj Službi i psiholog Saka Mirić, ali verujem da je odutsala od donkihotizma.

2.Toplu vodu ljudi sa centralnim grejanjem plaćaju svakog meseca oko 100eu, a dva puta godišnje u proleće i u jesen nam stopiraju tu vodu i već decenijama oni to kao proveravavju ali ne umanjuju račune za oko 10 dana kada se kupamo srednjevekovno sa šerpama i loncima grejući vodu. Pa da. Prestonica je to.

3.Sinoć grupa roditelja i dece. Vraćam se i idem stazom i u neverici gledam gde otac sprema sina pa piški a majka sa klozet papirom u ruci svlači devojčicu. Zgranuto stojim i trpćem. Majka, shvata da zgranuto gledam čemu uče svoju decu,  oblači devojčicu i kaže: E svaka ti čast Žabice. Mama koja je u Ego stanju Prkosno Dete je u transferu sa nemom prolaznicom. U 21-om veku u prestonici koja je sa 100% pokrrivena y kamerama.

4.U šumarku Jutututu postavljeni pokretni klozeti čekaju bar već dve godine, da sami počnu da obaveštavaju da su prljavi.

Jutros u šetnji sretoh komšiju koji pita jel znate čiji je pas ovako ostavljen u kesama i kavezu na ulici i strašno laje? Da. To je pas od Marka iz zgrade 91 sa drugog sprata, to je mađarska vižla Tea. a pre nje je bio ptičar Reks koji je isto tako godinama živeo taj takav nikakav i nedostojan život jer Markova žena ima nameštaj koji čuva. Znam. Mnogi su zvali Orke i ove i one, ali oni su “unutrašnja bezbednost”- šta god to značilo. Vidim, upoznati Ste. Na žalost, mnogi jesu, ali je nemogućnost da se pomogne tim bićima strašna. I svako ode na svoju stranu u toj jutarnjoj šetmji.

I tako zemaljski dani teku.

Posadih ruzmarine, ali ljudska destruktonost  je da čupaju. Ali ja da polijem. Ja ih polivam, možemo da razmenimo telefone pa da kada otputujem… ali neće da daju telefon, hoće navodno pelcer, ali pa nema razloga da  unište osnosvno stablo ruzmarina. ( Čemu li su takvi ljudi naučili svoju decu i unuke? ) Moram da im ostavim broj telefona da mi jave da im kupim iste takve na nama najbližoj pijaci- koštaju celih 2-300 din.

4. Onda jednog poslepodneva videh neku ženu koja se izdvaja iz grupe žena – 3-4 žena, koja se trkom popela do ruzmarina i, dok je gledam, počupala tri ruzmarina dužine po 15 cm. Onda su se zabavile pričom da imaju ovu i onu bolest i da im je za lek. Ali taj lek bi pre delovao kada bi i one uradile makar nesto sitno za zajednicu, na primer da traže da im kupim ruzmrine da ih posade, ako već toliko nemaju 200 ili 300 dinara. “Oh jel su i oni tamo prema sredini livade ruzmarini?”- poletno je pitala žena koja je počupala ruzmarin. U svojoj 59-oj godini primetih se da su državne televizije nekada imale i obrazovni karakter a ne samo aplaudirajući i, meni nerazumljivie, voajerske sadržaje. Dakle čemu ljudi plaćaju tv pretplatu? Da li da ubijaju vreme ili da makar ponekad i ponešto nauče?

U popodnevnoj šetnji videh da su se gredice oko ruzmarina razlabavile ali moram da sačekam da se Plavuša koja vodi kolmovanog psa Maksa skloni jer Maks laje redovno na mene i moje pse. Počelo je pre nekog vremena kada je Plavuša ogovarala Budalesu kod Vesne koja ima Boleta. Ali Vesnu ili ne zanima spika ili vidi da smo skroz dosadni i obični- kao i Vesna, njena mama i Bole. I tako u nekom ekstra lajanju na mene od strane Maksa, rekoh  Plavuši da i ja i moji psi imamo isto mišljenje o njoj i o Maksu ali da nemamo potrebu da to bučno manifestujemo. Plavuša danas opet drži puštenog Maksa- bez povodca, koji bi nasrnuo, ali ona nas vidi i hvata Maksa za ogrlicu a onda se okreće i priča u telefon: ona luja što je Maks ne voli, neće da se skloni i ode jer vidi da ja ne mogu Maksa da zakačim za ogrlicu jer PRIČAM TELEFONOM SA TOBOM. Valjda je da one strane bio neko razuman te je prekinuta veza a ona je upertlala svog psa sve na glas se čudeći se i , verujem, projektujući i danas. Pa čemu taj mobilni? Može i između uha i ramena. Može i gazda koji , meni isto deluje kolmovano, da nauči psa, jer i moji su to radili, a kako ja ne mislim da je to ok, prestali su da laju na ljude. Tek odoše. Pričvršćivala sam gredice i ostala zabrinuta šta se desilo sa gredicama oko ruzmarina. Sutradan komšija reče: a što ne nabaviš biber sprej. Ma znaši, pseto nije krivo već Plavuša, ona i Gazdu savetuje: da ideš tamo, da uraiš to, da kažeš to. Plavuša je triger. Nesretno biće će neko da prevaspita, ali to je već Plavušino nevaspitanje, pametuje Budalesa skroz bezveze.

6. Da, zvali mi pojedinacno ili horski Elektrodistribuciju, vec drugi put po 7 dana za redom, gornja strana  treće grupacije naselja nema uličnog osvetljenja. Verujem da bi bilo korektno kada bi EPS umanjio svoje račune za ovih ko zma koliko dana do popravke.

Sva lica, događaji, mesta – su izmišljeni i nemaju veze sa eventualnim realnim likovma u realnom životu.

I tako zemaljski dani teku. I čovek, verujem da je najok, da okrene glavu, jer i „ to će proći“.

TEKST: Književnost: Ničija zemlja i vlasničko selo- Lični stav

Sva imena, mesta, radnje su fikcija i nemaju veze sa realnim mestima, osobama, događajima.

Dete je Budalesu poslalo da se odmori na Suvu dolinu i platilo je za 10 dana 330 eura u dinarskoj protivvrednosti. Broj sunčanih dana i jačina Sunca je jaka. Ne postavljanje klime i mrežica protiv insekata na prozorima,  u kompleksu brvnara Matemate, su predstavljali veliki izazov. Danas verujem, da gazda nije hteo da postavi klimu da ne bi plaćao veće račune za struju. Prilikom dolaska me je iznenadilo sto su me sačekale 3 rolne različitog tolalet papira različite količine neupotrebljenog ostatka, kada mi je nestalo papira provela sam TRI DANA ČEKAJUĆI dok gazda nije došao i doneo papir. Naime, on je navikao da toalet papir kupuju turisti- otud i tri različite vrste papira, gazda se doslovce posvetio uštedi, stranci to nose stoički/ filozofski/ i SBZ kako već misle o andergraundičnim dvonošcima. Pa sva ta jara u brvnari od čistih borovih stabala. Joj, drago drago drveće koje je ubijeno zbog lošeg smeštaja Era, razmišlja Budalesa.

Kako je bilo pretoplo i noću, počela sam da spavam u kuhinji na donjem spratu, ali tu sam slušala kamione koji su pod okriljem mraka prevozili borova stablja za druge brvnare- u izgradnji. Kažu, ima tu brdo koje su do pola posekli.

Tu je i granica, pa izadje granična policija, ali ne i saobraćajna, a ljudi voze kao da nisu u naseljenom mestu. Tako je lik sa beogradskim tablama i podužom sedom kosicom UBIO životinju. ( Drugarica koja u Norveškoj sprema vozački, reče da je ubistvo životinjice ozbiljan prestup za vozača koji to napravi.) Meštani su prolazili pored tela koje je ležano da drumu. I nastavljali su da prolaze. Strašno. Pitali su me zbog čega sakupljam smeće u njihovom kraju. Rekoh da je grehota. A neki mladi poče da savetuje  kako eto u Beogradu ima najviše smeća a ja eto gledam Suvu Dolinu. Smešno. Pa to je njihov turizam a možda i budućnost. Preskupo. Dopremaju povrće, voće i drugo, verujem iz Užica. Šargarepe ostave u najlonskim kesama da se poduspare i da istrule na 38 stepeni za dva dana. Čudno. Čudno.

Helikopteri koji non stop nadleću nad Suvom Dolinom. Pomislih da je bombardovanje.

Kažu meštani da će ih Pridošlica spasiti i da se tu mogu da grade ISKLJUČIVO BRVNARE od borovih stabala. I da su na brdu, zaboravih ime, do pola brda, posekli borove. A šta kad tlo pogodno klizanju, ponovo proradi? Zar te seljane ili turističke aktiviste niko nije naucio da od cigala naprave brvnaru i spolja je oblože daskama. Strašno. Najstrašnije.

Vozić Šagranska osmica i muzika koja je mene podsetila na film Andergraund, rekoše mi da je to neka grupa Izvorni Izvor. Ma ljudi, zar Srbija nema Mokranjca, pa Hristića- Norvežani nisu hteli da Munkova slika Krik bude nešto po čemu će ih stranci normirati, ali to se eto dešava u vozu Šagranska osmica, smatra Budalesa. Neljubazno manevrisanje sa turistima, koje neljbazna činovnica neće da smesti u vozić jer navodno nema mesta dok istovremeno drugima proda karte. Ružno. Najružnije. Šta li ti Nemci, Englezi i drugi, misle o tim ljudima koji nisu motivisani ni jezik sporazumevanja da nauče.

Interesanto je to: neće meštani baš  da budu kao na Zlatizlatismreka, ali nisam to tako sagledala, verujem da je greška do mene. Neću nikada više tamo.

Savet: Čovek želi da svesno bira. Svi ti poimence navedeni borci u svetskim ratovima, na spomenicima, kao da zaslužuju, samo zaborav. Tužno. Pretužno.

TEKST: Književnost: San

Sva mesta, imena, odrednice, događaji su fikcija i nemaju veze sa realnim mestima, ljudima, događajima:

Spava Budalesa i sanja da upoznaje korektnu, dragu i ljubaznu ženu čije ime i ne zna da izgovori. Žena je turska državljanka, na primer i radeći i živeći, mislim, na Baš čaršiji, naučila je solidno jezik i sporazumeva se lepo. Draga je. Ljubazna. Poziva Budalesu da ode kod nje na Baš Čaršiju u goste, o njenom trošku. Budalesa smatra da je to velika čast, dobiti takav poziv. Draga, žena, civilizovana i ljubazna, za razliku od Budalese, poziva Budalesu da zajedno večeraju, pešače. Sramotno je da je Budalesa samo jedna divljakuša, ćutalica, knjiški moljac. Draga, draga žena se napatila sa Budalesom, smatra ona.

Budalesa voli da misli da može da nauči tu toplu, jednostavnu i tako dragocenu ljubaznost. Hodaju. Pričaju. Draga, draga žena bira teme kojima će iskazati da voli ljude ovog podneblja, da je naučila istoriju i da ima korene i rođake u ovim sredinama. Govori o svojem pametnom i samostalnom detetu, o poslu, kako je poželela da se okuša u drugoj vrsti zanimanja. Draga, draga, hrabra, pametna i moćna žena, razmišlja Budalesa.

Kaže da su njenog rođaka u Crnoj Gori uznemiravali, reče, „ćetnici“. Tu se Budalesa zamisli, pa zar Četnici nisu vojska od Kralja „Oslobodioca“ i „Ujedinitelja“? I čije je pobede sin Kralj Aleksandar darivao onima koji nisu želeli da budu oslobođeni niti ujedinjeni. Budalesa se priseća putopisa Rebeke Vest: Crno jagnje i sivi soko, i priča o „razbijenim izlozima“ u glavnoj ulici  u recimo nekoj 1918. godini u jednoj današnjoj prestonici. Tja, zna Budalesa da je draga strankinja ljubazna, ali pa neko je tu  ženu lagao? Obaveštavao  iz neke svoje čitanke?

Onda draga, draga ljubazna žena kaže da ona voli Jugoslovene i da je Tito …  Ali ta glupa, glupa Budalesa bubnu: ali Srbi ne znaju ko je bio Broz. Priseti se onako u snu, da su se tada pojavile novčanice sa likom pomenutog ali sa dve različite godine smrti, da je Čorbica pevao: “građanine celog sveta pojava mi tvoja smeta”, pa “ti si bio kralj … i velika štetočina … Al Kapone… vuko si na svoju stranu negde prema … Al Kapone”.  Istoričar Vladimir Dedijer je objavio “Novi prilozi za biografiju JBT-a”. I jos svašta nešto, samo što to sada nikog više i ne zanima. Onda draga, draga, pametna i vrlo suptilna žena reče da joj to niko nije rekao u gradu zvanom Baš čaršija, gde nekretninu iznajmljenu na neko određeno vreme, ne sme ni tačku da stavi a da ne pita.

I tu se Budalesa budi, ljuta na sebe, jer to nije njen posao da priča strancima, ima ko zarađuje platu za to. Glupa, glupa Budalesa. Budi se Budalesa ljuta, ljuta na sebe i sa prezirom gleda na sebe.

Sva mesta, imena, odrednice, događaji su fikcija i nemaju veze sa realnim mestima, ljudima, događajima.

San predstavlja dragocen način da se sa klijentom poradi na klijentovim sadržajima ali na jedan mnogo drugačiji način. Često ima ozdravljujuću konotaciju za klijenta, u psihoterapeutskom setingu.

ТЕКСТ: Јаки синови- тја, тја

Синоћ приметих: комшија паркира ауто, мислим да је довезап сина са тренинга, али нема патика. Па како то, каже отац, скоро смо ти купили патике. Дечак ћути. Пролазим и кажем: можда да га пустите да следећи трнинг ради бос па ће научити да брине о својим стварима. Међутим, отац већ зове тренера да пита да ли су патике остале тамо.

И ето, уместо да 7-о годишњи дечак учи да брине о својим стварима, то се не дешава.

И – тај Одрасли у оцу , као да само постоји Родитељ, који вратоломно жури да било како реши проблем. Макар у датом тренутку.

Савет: Уморни и ужурбани не доносимо одлуке које ће нашој деци помоћи да буду одговорни, већ пролонгирамо и отписујемо способност своје деце да решавају и буду одговорни. Тја. Тја. Свако ради своје изборе, неко свесно, неко на аутоматском пилоту.

TEKST: Umri Bože da Ti vidim pratnju/ Srpsko ime Porfirije/ Grobljanska posla- deo treći

Sva imena, mesta, radnje su koincidencija i nemaju veze sa realnim svetom.

Budalesa je u  zoru 10.09.22. Našla u sandučetu pismo od Crkvene Opštine Šaprance i pečat Pošte Vranje 06.09.22. Na priznanici stoji ponovo datum 30.07.22. U petak je Budalesa nekome rekla da je morala da putuje u vezi roditeljskih grobova. I dobila odgovor- zar Vi ne znate, to je svojevrsna- ovo je citat- mafija. Da. Ta svetovna neukost.

I Budalesa se pita kako to? Kada pojedinac sam vodi službene knjige, uvek postoji mogućnost da ostavlja prazan prostor za nedorečenosti i sumnje. Jer kako to da službenik Ljuba Sašić nije stigao da od 30.07.22.- datuma navodnog pisanja priznanice, do 06.09.22. da pošalje priznanicu. To je skoro 40 dana. Možda je puno star i vreme je da dođe neko mlađi koji će obsluživati elektronski sistem koji ima i vremensku odrednicu. Kao što imaju EPS i Infostan, kao što računi od Yettela stižu elektronski na poštu.

I sada se Budalesa priseća da sveštenici upravo govore o Nebeskoj Pedagogiji a narod to kaže: „Sila Boga ne moli, al Bog silu ne voli“.

Sva imena, mesta, radnje su koincidencija i nemaju veze sa realnim svetom.

Savet: Igre na treći stepen su po svojoj prirodi toksične, i smrtniku kao što je Budalesa ostaje da bude ponizan i strpljiv jer nema nikakvih prava.

TEKST: Umri Bože da Ti vidim pratnju/ Srpsko ime Porfirije/ Grobljanska posla- deo drugi

Sva imena, događaji i radnje su fikcija.

Budalesa je otputovala u Vranje.

Predala je žalbe i nakon toga otišla na Šapranačko groblje da nađe Ljubu Sašiča.

Opet beskrajno mnogo priče kao i u bezbrojnim predhodnim porukama od njjega, opet da je poslao i da ga- kao- čudi da nije stiglo, a nije posao- od toliko mnogo pošiljanja- valjda bi statistički jednom stiglo to slanje. Da li ovo Ljuba zajjjj Budalesu? Izgleda baš tako.

Napisa NAJZAD Budalesi priznanicu (uplatila i poslala mu” 4.7.22. a napisao mi je priznanicu 8.9.22.). Doduše, u zaglavlju je napisao “duplikat i”30.07”. kao tada je napsiao, ali Budalesa je sa Mokre gore poslala dve razglednice i obe su stigle u toku iste nedelje, kako ozbiljno pismo od Crkvene Opštine Šaprance, nije moglo da stigne više od dva meseca? Zato su, verujem, pisma slana navodno, običnom poštom da bi moglo da se nagađa o stizanju pošte. U svakom slučaju mogao je i Ljuba da slika napisanu potvrdu  i da je pošalje Viberom, kao što je Budalesa slikala uplatu, ali nije jer je potvrdu pisao prvi put dana 8.9.22). Sa preko 60 godina života, možda je vreme da preuzme lakše dužnosti. Ko je ovde lud?  Čak i neki ugovor. Znači da Budalesa nije otputovala u Vranje, ne bi dobila potvrdu.

Vranjanci oko kancelarija na Šapranačkom, pričaju da se ovima  može i bez fiskalnih kasa i da rade kako hoće, hajte molim dođite da mi ispričate šta vam je rekao zašto mu treba DVA MESECA za priznanicu. I najzad, ko zna zbog čega i novi žiro raču, ali Ljuba ništa ne obaveštava, (novi broj računa je zalepljen na nekom papircetu iznad Ljubinog kompjutera, a šta ako neko refleksno popuni priznanicu?),  smatra se da ljudi jedino moraju da rade i da ne smeju ništa ni da pitaju, ni da znaju.

Vratila se nazad, dopisala korekciju na predatu žalbu pa onda drugu drugoj instanci. Poslala obe. Ali ne olekuje ništa. U Vranju može samo ako Ste Vranjanac, prema Budalesinom iskustvu.

Sva imena, događaji i radnje su fikcija.  Sva imena, događaji i radnje su fikcija.. Sva imena, događaji i radnje su fikcija..

Savet: Verujem da je najmanje energetski problematično da Budalesa pusti da iskopaju roditelje i prodaju grobna mesta. Tako bizarno. Tako neprofesionalno Tako ponižavajuće.

Netraženi savet: Infostan i EPS imaju svoja e-sandučad za potrošaće koji su tako odabrali. Ostali mogu čak i u menjačnici da plate sa računa koji im se dostavlja na kućnu ili elektronsku adresu i taj račun isto elektronski bude istovremeno uplaćen na poslati račun. Jer čak i Yettel šalje račune elektronski na poslate adrese. Tako bi moglo i od strane Šapranačkog groblja: imamo svoje sanduce gde proveravamo da li smo i kada uplatili, gde u atačmentu dostavimo eventualno tražene dokumente, imamo na primer i opciju da li hoćemo da plaćamo svake godine, na dve-tri- pet godina, i da ti racuni budu i bez potpisa validni, kao što je sa na primer Yettel računima. Tako bi svako mogao da proverava svoj status. Dakle, gde ima volje, ima i načina.