TEKST: Moć strpljenja- priča koju sam negde čitala, ali se ne mogu setiti gde

U tamnici Toj i toj, milostivi sultan Taj i taj odlučio je da pomiluje utamljenika koji bude naučio njegovog omiljenog konja- da u narednih godinu dana da leti.

Na zaprepašćenje svog «cimera» lik se javio. Kako pa…zamucao je Cimer.

Jednostavno je. Godinu dana je dug period. Za godinu dana možda sultan umre, možda ja umem, a možda i konj nauči da leti.

Očarana sam ljudima koji imaju ovu sposobnost percepcije. To ličnost čini zrelom I sposobnom da izabere misao, osećanje I ponašanje.

Aca i spremanje hrane

Pita sa seckanim korama:

6 jaja, malo soli, izlupati.

Dodati dva grčka jogurta, 400gr izmrvljenog feta sira, dve kese spanaća (obaren, ohladjen, dobro iscedjen rukom – da ne natopi pitu vodom), kašičicu sode bikarbone, dva prsta ulja u časi, dva pakovanja kora (onako kako su spakovane, samo ih iseci na rezance debljine prsta, razbašuriti ih da se odvoje).

Sve to ide u istu ciniju, lepo sjediniti.

Staviti papir za pečenje u tepsiju i naliti. Može da se pospe susam ili omiljene semenke.

Peci sat vremena na 180.

Kolač bez brašna od banana:

3 zrele banane usitnti viljuškom, dodati 3 jaja, 3 pune kašike oraha, 3-5 kašika kokosovog šećera (zavisi da li si na dijeti :), 50g crne čokolade istopiti sa 50g putera i dodati u smesu, 3 kašike maslinovog ulja, 1 šolja samlevenih ovsenih pahuljica, 1 kašičica praška za pecivo, puno cimeta (oko 20g), vanila (ja koristim pastu od vanile a moze i onu tečnu). Papir u pleh, peći na 180 oko pola sata.

Može da se prelije posle, sa istopljenom čokoladom i borovnicama, možda i namazati neki džem

TEKST: “Ovo je biografija velikog lekara, prijatelja, koji mi je potreban i biće uvek prisutan

Ime: Isus Hristos.

Diplomirani Sin Božji

Master  Car nad carevima

Doktorat: Car svemira

Njegov medicinski Pomoćnik Duh Sveti

Njegovo iskustvo: Rešavanje nemogućih stvari

Usluga: Dostupna 24 sata dnevno

Njegova specijalizacija: Činjenje čuda

Njegov alat: Vera

Njegov dar: Milost

Njegova knjiga: Biblija

Bolesti koje leči: Sve

Cena terapije: Vaše povrenje i vera u Njega

Dijagnoza: Apsolutna i konkretna

Savetovanje: Savetuje srcem

* Neka vas danas poseti ovaj lekar* 🤗👏👏👏

 

 

ТЕКСТ: Прича

Рекла је: морам да се пресвучем па ћу доћи. И мајка је некако знала да кћи жели да се преобуче у невидљиву и безбојну особу. И туга ју је поново преплавила. Ипак ништа није рекла. Пустила је. Препустила је. Изабрала је да ћути. После је пошла да одпрати кћи, ка месту где се она пресвукла долазећи код мајке, али се сетила да кћи не воли/ не жели да је мајка одпрати када одлази назад у свој живот. И пустила је да кћи оде својим путем. И мати је отишла сама да испрати/ заврши неки свој, можда, инвалидни покрет.

Верујем да је родитељство свесни избор и да подразумева да родитељ држи себе и када га/ је сада одрасло дете повређује/ не види. Јер журећи у свој живот, сада, дете нема времена. Сада дете зна све најбоље. Сада је сав искуствени живот почео управо сада, са одраслим дететом. Сматрам да је ретка врлина да се ћути или да се евентуално поступа према: „Свако се може наљутити- то је лако. Али наљутити се на на праву особу, у правој мери, у право време, због ваљаног разлога, и на прави начин- то није лако“- Аристотел Јер дубоко верујем да родитељ размишља о поступцима свог сада одраслог детета, и да је дужност да каже, чак иако то може да буде непријатно за родитеља, и љутња за сада одрсало дете. Има размишљања да родитељ тако (наставља) да контролише своје дете, те бих у том случају бирала да ћутим и верујем у добре изборе (вертикала гешталт поља) сада одраслог детета, тугујући са родитељем чије дете није имало поверања у родитеља.

 

ТЕКСТ: Хаљина од материјала-Царево-ново-одело, трећи део

Да, да. Требам те три боје хаљине материјала Царево-ново-одело. Верујем да ће ми квалитет овог посебног материја остварити когнитивно побољшање. Јер желим да разумем ту потребу за извртањем, за безпоговорном и апсолутном послушношћу.

Сва лица и све радње помеуте у овој причи су фикција:

И још шлаг на торти: Адвокат Уча пролонгира подизање оптужбе за лажно давање споразумног раскида радног односа и за злоупотребу положаја, па обећава да ће се он јавити Маленој Минорној Маргини, а затим посредно шаље инфо да не може да ради процес јер „не дају“ са Факултета нешто што он адвокат Уча тражи. И то значи да су пронашли нешто што могу да изокрену и (зло)употребе против њега, зато (и) он се одриче сиромашне Малене Минорне Маргине.

Јер „свака сличност са“ било ким у овој поменутој сторији је „случајна“ и нема „везе са“ везом/ са „евентуално постојећим реалним особама“.

Према трансакционој, постоје различити начини структурисања времена. То су играње игара, практиковање ритуала, повлачења, разоноде и активности. Насупрот овоме су интимност/ блискост. Игре представљају најопснији и најдеструктивнији начин структурисања времена. Могу да буду на три степена, при чему се Игра на трећи степен завршава трагично. Једини начин да се изађе из играња Игара је да се не игра. То свакако има своју цену. Зависно шта преферирате или шта свесно бирате. Али сваки избор је избор и има своју цену јер „Неко плати на мосту а неко на ћуприји“, каже народна мудрост.

TEKST: Kao Princeza na Zrnu Graška ili Privatna Istinita Bajka ili Kako da odgajite dete sa samopoštovanjem i samopoverenjem: treći deo:

Kaže: suprug je pozvao da mu pomogne oko sadnica paradajza u bašti. Mi skoro sve radimo zjedno. I ja dobijam inspiraciju i pitam: Kako se postiže ta tanana i balansirana bliskost? Upornim i svakodnevnim ulaganjem. I pažnjom i poštovanjem. ”Jer moj suprug je vredan, talentovan, radan čovek. Međutim nekada u sebi od samog sebe se ne oseti podržanim”. Zato on zna da sam tu za njega. Kao što je i on tu za mene. Za sve ove godine nikuda nije otputovao bez mene. Nekada ranije neko bi kao razmišljao: a zašto si trpela?- mada je to bio izbor da se raste zajedno a ne da se trpi. “Birala sam da gledam u dobre strane mog/ našeg braka, a one druge sam pazila da pogledam hladne glave”. ”Bila sam svesna odgovornosti, i da svaki izbor ima svoje prednosti i mane”.

”Tako se dešavalo da me pozovu da dam savet”. Iako nerado, kažem jednom. I to je to. Umem ja i sebe da umanjim, da ljudi ne pomisle…a ljudi su ljudi.

I tako nekako odrastala ušuškana, svesna sebe ali i odgovornosti prema sebi, prema precima i svojim i suprugovim ali i prema potomcima koji dolaze, rasla je i razvijala se Sultanija, vodeći računa o nepisanim pravilima sredine i o uvreženim kanonima koji nekada nisu imali ništa što bi je animiralo, ali eto znala je da je tako deo  veće celine.

”Ne ubacujem se nigde nepozvana” a i kada me zovu ”razmislim i eventulno samo jednom kažem”.

Filozofija je da se napravi balans i red obaveza a da sve bude postignuto. Tako da svi budu ispoštovani i da se međuljudski odnosi uvek poboljšavaju. Fantastično životno putovanje koje se i dalje nastavlja.

Fascinanatna prica. Rebeka Vest piše o ženi iz ovih krajeva koja je”vrat” u braku dok je suprug “glava”. Za današnje pojmove pomalo arhaično. Ali toplo. I sigurno. I lekovito. I hrannjivo bivanje u bondingu/ partnerstvu/ braku.

TEKST Ego granice

Rad u privatnom Domu Zdravlja na  primer „Naučnost“ u Medicini rada nosi svoje izazove jer platežno sposobni ne retko misle da je sve kupljivo. Na žalost ima doktora kojima je jedino važno da zarade bez obzira da li će nekog povrediti svojom potrebom za koju smatraju da je nadomešćuju posedovanjem novca. Jer svi mi u sebi imamo osećaj odgovornosti prema sebi a neki i prema zajednici. Nekako ponovo mislim da za upis na Medicinski treba raditi profil ličnosti a ne zbir postignuća (koja su često stvar dosetljivosti)

Ego granice pokazuju dokle smo spremi da idemo a kada u nečemu više ne želimo da učestvujemo, tada kažemo: dosta. I često deca svojim roditeqima proveravaju granice ili guraju/ pomeraju granice. To nekada rade i vlastohlepni partneri. I kolege. I tada je to faul i crveni karton, ako smatrate da vredite sebi i da ne želite da budete nečija mašica. I to nije laka uloga. To je put bola i individualnosti. I saznanja da usamljenost nije samoća. I zbog toga neki izaberu simbiozu da budu slepljeni u nekom odnosu gde trpe.

Ono što pravi problem je da odgovorni specijalista medicine rada želi da brzinski pošalje u starački dom 90-o godišnju staricu koja je u dubokoj crnini. Medicinska sestra utrča i kaže da to uradim, i ja kažem da to nije baš tako, ona preti da će videti sa Japinom. I eto dr Japina da mi održi lekciju o medicini rada i o staračkom domu. Pre nepunih godinu dana, ova starica je sahranila kći a sada je zet šalje u starački dom. I to sve može da bude korektno, da nije zetovljevog cupkanja, žurbe, nervoze jer mu se žuri. Jedan takav pregled traje bar dva sata. Kažem doktoru Japinu da navrat nanos pregled stanja ovakve osobe nije svakako delokrug medicine rada. Ali „doktor“ Japin je u stvari Dr Voseča, ogovaraju ga. Iako kolege kažu da radi „kaubojsku medicinu rada“. Pa tako i u ovom slučaju. Onda se zapitam o sebi. Takvo neetičko ponašanje je sramotno. Ali Japin i sestra smatraju da je neophodno da uzmu 3000 dinara. Bože, kako je teško kada su ljudi tako malo etični/ empatični. Ali i imati stav i držati ga se nije nikada bio lak izbor. Biti čovek je nekada teško i nerentabilno. Ali ako mi kao doktori i specijalisti postanemo podložni dnevnim tričarijama, onda će ljudi bežati od nas kao što beže iz Crkve?

TEKST: Šalje mi rođaka par rečenica o Tesli

Nikola Tesla (rođen 10. jula 1856.) ☀️❤️ ” Treba činiti dobro do iznemoglosti, treba užasnuti svemir dobrotom onako kako smo mi užasnuti količinom zla na svetu. Treba činiti dobro do granice gluposti. I preko nje. I kada nema nikakvog razloga, treba činiti dobro. Treba namerno, svaki dan, nekome stopliti dušu. Treba zbuniti svemir. Treba činiti dobro i kada se dobro dobrim ne vraća. Treba, usprkos svemu. Treba, jer je to jedino i jer ništa nema smisla. I jer je jedini udar na besmisao – to dobro. Treba činiti dobro i kada pomislimo da ni činjenje dobra nema smisla. Samo besmisleno dobro mi miriše na neki smisao. Savršeno, čisto dobro, bez ikakvog smisla…”

ТЕКСТ: Хаљина од материјала-Царево-ново-одело, први део

Пробам хаљиницу и питам јел то лан по саставу. Млада особа каже: Садржи лан, памук и еластин, лан и памук су по 50%.  Очарана сам. Ипак не желим да повредим младу особу. Ћутим. То мора да је квалитет материјала-Царево-ново-одело. Очарано кажем: молим Вас спакујте ми три хаљине у све три боје, (за сваку могућу будућу прилику).

Сва поменута лица и радње у овој причи су фикција.

Зашто? Желим да разумем мени неразумљиву (ноћну) мору коју сам слушала: Нпр  како је школски кратко време био декан а затим ректор у два наврата. Када је правник Жика крајем прошле године рекао да  нпр. Деканица Њања хоће да да отказ јер запошљени није долазио на посао, одговорено је  да је то коректно али да неће споразумни раскид радног односа већ да отказ због непослушности. Али авај. Они то неће. И онда адвокат Уча пита зашто Моћни Минцаца губи време бавећи се неким ко је тако неважан као та Малена Минорна Маргина, док на другој страни Моћни поседује експлицитну и имплицитну моћ, тридесет година прима и здравстену плату иако није видео пацијента сем на студијама … али му редовно школски уписује плусеве. (Према Теорији завере њих двојица и два сестрића од Генералисимуса са породицама већ четрдесет година чекају Божић код школског Бокија од када му је умрла мајка (Бокиница је спремала специјалистички из педијатрије пуних 15 година кући и  дан данас ради).

TEKST: Zašto je ćutanje preferirani odgovor

Stojanje u redu isperd Komercijalne je skoro uobičajeno, još pre koronizacije. Sada to uz sve ostale redove postaje ultimativno. Zato jutros trčim da budem prva i već sat vremena pre otvaranja sam tamo sa još jednim koji se predstavlja penzionerom. Red se odjednom pravi i do početka radnog vremena banke je već više od 20 ljudi iza mene. Pojavljuju se i pravna lica koja se smeštaju desno i glasno diskutuju o tekućim događajima. Zato ne volim redove, jer te prinude da slušaš (koješta?) i budeš saučesnik u taštininama praznine: razumeju se u koronizaciju, u krpe, fiziologiju, prognozu zdravstvenog stanja nacije a prema tv informativnivnim sadržajima, tv shemu… baš u sve. Pojavljuju se dva stara coveka u crnini, i oni bi da stanu prvi. Bukači galame kako ih treba pustiti, kako će ih pustiti- galame prvi i drugi u redu pravnih lica, peti u redu fizičkih takođe. Govorim da sam prošli put u tom istom redu dobila povratnu informaciju iz reda da ako hoću nekog da pustim pre sebe to mogu ali da ja idem na kraj reda. Ali ja danas nemam vremena za to, zato sam i poranila. Banka se otvara, ulazi penzioner koji je bio prvi, stari par u crnini i prva dva bukača iz reda pravnih galamdžija. (A ono: ja ću da ih pustim pre mene? Pitam se, čemu predstava altruizma?). Definitivno je jedino moguće da se ćuti. Ludilo je takvo da je taj vratar pre par godina rekao ljudima: zar ja da vam pravim red. Nestvarno. Bukačima trebaju još fantomka i suzavac, razmišljam ljuta na sebe,  da demagogija o pseudobrižnosti i pseudočovekoljublju, budu potkrepljeni i manifestno. A ja se u sebi i pred sobom osećam neok i posramljeno jer žurim i ne umem da glumim altruizam.

Par sati nakon toga klinac oko 5-7 godina piški u koru bora u naselju dok par metara dalje 1 odrasli i 6 dečaka igraju. Ali dragi, pa zar nije bolje da ideš i piškiš kući. Daleko mi je, kaže. Pa nije ok da zapiškiš drvo. Ma hajde gledaj svaja posla, kaže dečak od 5-7 god. Oh, izvini molim Te. Sram me bilo. Koja sam ja dekadentna budalesa.

Još par sati iza toga drugi isto toliko star, gleda u moju korpu u samoposluzi, gde su dve stvari, dok on ima u rukama jednu i kaže: jel nije problem da pošto imam samo jednu stvar, me propustite. Bez teksta sam. Ma naravno, Ti žuriš dok sam ja dokona i zaludna. Ćutim. Zabezeknuta sam. Klimnuh glavom. Moji bi me propustili kroz vaspitni metod. Ljudi podižu obrve. Ali ćute.

Još par sati iza toga lik sedokosi dovikuje, ničim izazvan: Jel ti treba cela šuma za te džukele. Ćutim, i presrećna sam jer ćutim.

Jer u svim ovim transakcijama je ćutanje jedini validan način komuniciranja. Dok čitam knjigu ”Zašto naša deca postaju tirani”, svesna sam da se sve o sada i ovde manifestuje, a ne samo pominjanim državama. Dan sam započela obećavši sebi da ću biti istrajno dobronamerna. Zašto nisam uspela? Onda sutra hoću, ćutaću, osmehivaću se. Poraniću i ćutaću šta god da pitaju, pomeriću se da drugi imaju mesta i ćutaću i okretaću glavu na drugu stranu.