TEKST: 20 PRAKTIČNIH AFORIZAMA DUŠKA RADOVIĆA: KO PRVI DEVOJCI, NJEGOVA DEVOJKA. KO POSLEDNJI DEVOJCI, NJEGOVA ŽENA.(NET ČASOPIS FAMILY.RS)

Neko moj mi šalje uvek aktuelnog Duška Radovića:

  1. Uvek je bolje TAMO nego OVDE i uvek je lepše ONO nego OVO. Nemamo sreće sa onim što imamo i što jesmo. Našu sreću uživaju drugi, a da to možda i ne znaju.
  2. Budite ponosni, branite svoje dostojanstvo. Nemojte zavisiti od onoga čega nema. Pravite se kao da imate i nešto drugo.
  3. Kada bismo znali dokle ćemo živeti, drukčije bismo i živeli i radili. Niko ne želi da bude naivan i glup i da mu se svi smeju kad umre.
  4. Ko prvi devojci, njegova devojka. Ko poslednji devojci, njegova žena.
  5. Molimo pametne i poštene da čuvaju zdravlje i ne gube nadu. Za svaki slučaj. Ako nam niko drugi ne pomogne.
  6. Ljubav je velika smetnja seksu. Seks ne može da čeka, a ljubav traži da se sve obrazloži i objasni: i da li me voliš, i koliko me voliš, i šta moje najviše voliš, i da li ćeš me voleti kao što me sada voliš, i da li si nekoga voleo više od mene… Toliko ljubavi seks ne može da podnese i najčešće odustaje.
  7. Naivni postavljaju pitanja, ali ne vidimo šta imaju od toga. Bolje žive oni koji nisu u pravu.
  8. Najviše vas mrze oni koji vam najviše duguju.

9.Neko živi samo od prodaje plastičnih kesa i ne zna šta će od radosti i veselja. A neko kupuje te kese i kupuje             ono zbog čega kupuje kese i opet ne može da nađe razlog za zadovoljstvo.

  1. Nemojte živeti sto godina, jer će vam deca tada imati po sedamdeset i osamdeset godina i tek tada nećete znati šta da radite sa njima.
  2. Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite – možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide.
  3. Stida se treba oslobađati na vreme, dok još možemo da radimo sve ono čega se stidimo.
  4. Tako je malo ljubavi među ljudima. Ko ume da voli, ne bi trebalo ništa drugo da radi.
  5. Svako dete trebalo bi da ima bar po jednu sestru ili brata, za slučaj da mu fale mama ili tata.
  6. Vodite računa o svom prezimenu. Ono će živeti duže od vas i odgovarati za sve gluposti i greške.
  7. U životu je dovoljno biti pametan samo dva puta: kad birate zanimanje i bračnog druga. Ko oba puta promaši, mora biti pametan celog života.
  8. Volite svoju decu i kad su kriva, jer ce ih život kažnjavati i kad nisu.
  9. Neka su nam lekari živi i zdravi! Da nije njih, mnogi od nas ne bi imali pred kim da se skinu, niti bi imao ko da nas pipne.
  10. Ulažite u stomak! To ulaganje daje brze i vidljive rezultate. Ulaganje u glavu je dugoročno i neizvesno.
  11. Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji ništa nisu mogli dati.

 

 

ТЕКСТ: „Нора је погинула“ (можда јуче, а Константин Де Систи крајем јула 2020.)

-изговара, на пример, Тања са лицом велике патње. Нора је била весела црна керуша коју је Тања и стерилисала и повремено хранила и водила, уз своје усвојене, Киру и Пупу. Описивала је Нору као јако независну, независнију од Кире. А Нора је имала велики осећај припадности Кири и Тањи. Бупа је била довољно своја да јој је било превише и Кире. Тако су ходале скоро сваког јутра, заједно. Повремено би Нора осванула у насељу без Тање, Кире и Бупе. Једном сам је видела да сама прелази улицу код цркве. Други пут сам је видела саму па је пратила Дуњу и мене, али није показивала никакв афинитет за нас. Волела је да се игра са Киром и ова јој је дозвољавала да јој грицка уши. Нора је  желела да припада где и Кира. Верујем да је тешко хранити три керуше. Има тренутака када се деси да ме новчане обавезе притисну па … није лако. Верујем да је Тања веровала да је доста два пса. Па до јуче је хранила туђег пса док је девојка која га је удомила била на вишемесечном болничком лечењу. Али Нора, да Нора је патила када је добијала грдње јер једе фекалије које су људи остављали у шуми па онда грицка Кирине уши. Онда на све то дођем и ја и пољубим Киру у паметну главу, некада и Бупу, али никада Нору. Зато ме реченица са почетка текста удара. Стижем нема кући и почињем да плачем. Због Норине  потребе за припадањем одрђеној кохорти, за Константиновом потребом да буде прихваћен какав јесте и да добије заштиту од оне која га је усвојила са улице па је негде припадао, и тако полагао право на заштиту. Верујем да животињице умеју да прочитају наше мисли и да можда следе исте бирајући да макар по тако страшну цену покажу лојалност људима (?). Да, нисам исплакала бол за Константином који је погинуо крјем јула, у 6 ујутру, девојка је само прешла преко њега откривши да је оставила и браник. А Коста је био, верујем, љут, тужан, нисам умела да га пустим да сам изабере начин комуницирања са другим псима или да се љути на друге псе и људе коју су били изазовни према њему. Грдила сам га, склањала од људи и паса, нисам волела да јури уличне псе јер је и он био са улице… А он је био пас са пуно ожиљака на телу и верујем у души. И не знам зашто сам га пустила са поводца тог дана. Ни због чега сам слушала туђе савете да га пуштам са поводца. Нити зашто сам имала потребу да могу да контролишем ту енергију која је Косту чинила таквим и посебним. И данас имам сличицу његвог одласка из ове приче, и сада док ово пишем плачем и патим. Од Константина сам научила да прихватам и волим онако како јесте, и да више никога не мењам, и да оклевам када пожелим да улично куче уведем у мој живот. Ту су око нас а опет, као ни себе, често не разумемо ни њих. Неки су са идејом да је то непотребно али то су неки други. Ја сам захвална за сваку од животињица које су ме благословиле и оплемениле својим боравком уз мене. Од сваког од њих сам учила, добијала, преживљавала и живела. Хвала им. Хвала им. Хвала. Хвала. Молим Вас да ми опростите јер нисам била довољно паметна и квалитетна да сам могла да разумем. Опостите. Опростите, молим.

НАПОМЕНА: Сва поменута имена, лица, догађаји су фикција.

ТЕКСТ: Прле, Тихи, Мирко, Славко, Илинка Зафић мајка адвоката и остали диверзанти/ однос према полицији овде и сада

 

Горе поменути ликови су данас смешни у сваком погледу. Постоје генерације које су подигнуте на митовима. И људи који су се шалили: “Пази Мирко сколни се … иде метак“. Да, па серијал „Отписани“ који су у кулоарским причама називали „Дописани“. Данас нестварно тужно. Као да су некада децу, ипак, доносиле роде. Док је у белом свету све то било другачије, па је професорка норвешког у Ослу у Фолкеинституту, после безбројног понављања да норвешки језик не користи глагол ићи за воде, мора, изговорила „Само је Исус могао да хода преко мора“.

Сва поменута лица и радње су фикција:

„ Пре три- четри године, ко зна зашто,  јављам се на фиксни телефон. Добар дан. Добар дан. Овде полиција, каже мушки глас са друге стране. Одговарам: да. Да ли ту живи та и та изговаре име мог смешног детета кога сам сама подизала. Да. Да. Знате имамо пријаву да је „претила“ једној особи. Смешно, то будаласто дете је лоше само за себе, умишља да мене чува. Нека дође у станицу милиције. Без текста са својим дететом одлазим у полицију. Ваша кћи је „претила“ Илинки Зафић и она је „поднела пријаву“ против Ваше кћери. Без текста сам. У наставку свакодневнох дешавања има простора за подизање обрва, али бирам дугме/ станицу ИГНОР. Онда као да све то није направила, од почетка децембра 2020. та иста Илинка, мајка чувеног адвоката и драгог доброг човека, је сваки дан више пута дневно пред мојим вратима. Наша керуша је изиритирана и стално је пред вратима са унутрашње стране и лаје. Илинка има свој бизнис где посећује/ чува комшију/е који/е … живи преко пута оне коју је пријавила МУП-у. Тако,  ово са полицијом делује као када вам је досадно или Вас неко нервира, склопите конструкцију како да изнервирате неку/ неког Будалу/ есу, па правац у МУП да пријавите претњу себи“.

Савет: Игрично понашање је својеврсна патологија особа које беже од блискости и структуришу време тако да буду у примарном и секундарном добитку а по адапатцији личности. Ово и овакве свакако избегавати. Не учествовати у игричним понашањима. Ово је игра на трећи степен која је изузетно опасна.

TEKST: « Neko ima lajfkouča, a ja imam babu: Svaki njen savet zaslužuje Nobelovu nagradu!- net novina Stil Kurir RS, 18.1.21.

  • Nikad se ne pretvaraj da si muškaracNeka on radi svoj posao, ti svoj!
  • Ako muž treba da dođe kući, a ručak nije gotov – sredi se i našminkaj! Bolje da te vidi kako sređena završavaš ručak, nego neočešljana kako serviraš hranu!
  • Nikad nemoj da protivrečiš mužu – ćuti i uvek radi kako tebi odgovara!
  • Izbegavaj psovke, to nije ženstveno!
  • Nikad ne sažaljevaj muškarca – on je rođen jači od žene!
  • Sažaljenje mužu krade hrabrost. Nikad ga ne sažaljevaj, samo ga nadahni!
  • Izbegavaj da se maziš sa mužem! On nije dete. Ali, ponekad, u trenucima umora, zagrlite ga kao dete, kao da si mu majka. Pet minuta! NE više!
  • Nikad ne gledaj svoj odraz u ogledalu ako si ljuta. Prvo se smiri, pogledaj cveće, nebo, seti se nečeg lepog, pa tek se onda ogledni!
  • Od ranog detinjstva decu uči da misle i govore o svom ocu sa poštovanjem. Naročito ako imaš sina – jer to će ga učiniti snažnim! Dečak je produžetak svog oca.
  • Nikad ne jedi, kad zađe sunce!
  • Uvek traži ono što te čini srećnom, čak i ako je tvoj suprug protiv toga. Izbegavaj polemiku na tu temu, smeši se i radi onako kako smatraš da je najbolje. Vreme će proći, on će se naviknuti i prestati da gunđa. A vaše dobro raspoloženje će mu zagrejati srce!
  • Potražite izgovor da se često zabavljate i smejete. Lakoća ženskog smeha uklanja težak teret životnih poteškoća sa muških ramena!»

Divno. Emotivno toplo. Ima prekrasnih saveta. Neko moj mi je poslala ovo. Zahvaljujući njoj,  ja ovo delim sa Vama. Savet je da birate šta vidite/ gledate/ preferirate/ slušate, jer nije sve hranljivo i nisu svi konteksti takvi da poželimo da ih podelimo sa sobom/ nama važnim osobama.

TEKST: „Blue Monday the saddnes day on the year“ ili treći ponedeljak u januaru ili Krstovdan

Novine pišu da je prema „ teoriji ovo doba godine kada je hladno i ljudi se osećaju slomljeno i ispunjeni krivicom, jer obećanja koja“ su sebi dali u novogodišnjoj noći… itd. Onda da je to marketinški trik koji je „osmislio psiholog K.Amal“, te da je osmislio „formulu lošeg raspoloženja“. „DŽ. Harvi opisuje ovaj koncept kao potpuno besmislen“ itd. Barkli S. upozorava da ovakav način posmatranja može da devalvira ljudske patnje. Itd.

Tog istog dana je ove godine i Krstovdan, dan kada  pravoslavni vernici obično obeležavaju i poste. I sada se prisećm dana sv. Valentina- dana zaljubljenih koji je u pravoslavnom kalendaru dan sv. Trifuna- zaštitnika vinograda i vinogradara. Pa sveže ikonama oslikana crkva sv. Luke u Kneza Višeslava sa ikonom ” svete carske ruske porodice” kao da su pomenuti zadužili Srbe i kao da Srbi nemaju cara Dušana i caricu Jelenu. Razmišljam da preferiramo drugačiju prošlost/ sadašnjom/ kulturološke miljokaze. Najzad, da li je to uopšte istina da je baš to „najdepresivniji“ dan i koji je prema gradaciji komparativni depresivni dan, na primer. Postoji i tzv. „Dark Friday“ za kupovine. Marketing  i favorizovanje potrošačkog mentaliteta, nekako nas usmeravaju i dalje ka spoljašnjosti, a onda ta unutrašnja potreba u nama ipak ostane nezadovoljena. Tako ljudi ostaju u automatskim ponašanjima i idejama koje im mediji nude a oni ih introjektuju (progutaju bez žvakanja) kao nekada kada su/smo bili maleni i nezaštičeni.

Nije za zanemarivanje da praznici evociraju uspomene i asociraju na određena postignuća kada sa sobom napravimo rekapitulaciju o ličnim postignućima. Postoji i činjenica da je januar nekako „najduži“ mesec jer se ljudi istroše u praznicima. Tada je malo teže kupovati u „terapeutske“ svrhe.

Lično smatram da je redovna psihoterapija pravi izbor/ preventiva/ mogućnost. Dodala bih “domaći” zadatak/ formirala bih novu naviku : kupiti A5 notes i svakog ponedeljka uveče upisati nešto na šta smo ponosni u vezi ličnog postignuća tog ponedeljka. Onda poslednjeg dana u mesecu uporediti sve ponedeljak- uspehe i izabrati onaj na koji smo najponosniji. Proslaviti sa sobom. Sebe u vezi tog uspeha častitimo jabukom, bananom, bodi majicom … šetnjom na keju … masažom … To je samo stroukiranje i na ovaj način pravimo svoju Banku ličnih pohvala. Ovo je važno da sebe posetimo na vlastitu vrednost ako/ kada se desi da poneki ponedeljak budemo u smanjenoj odgovrnosti za vlastite izbore.

ТЕКСТ: Прича Златна табакера

Режисер у неком филму даје глумцу златну табакеру и каже да настави да глуми. Ушавши у кадар овај вади златну табакеру из џепа. Режисер га враћа назад, иза камера. И каже: Дао сам Ти табакеру не да је покажеш већ да само ти знаш да је поседујеш. Тада ћеш ходати самосвесније. Осећаћеш се другачије, самосвесније, можда и моћније.

Тако и ми сви тешко одолевамо да прикажемо нешто ново што смо постигли или поседујемо. Међутим сматрам, суштина је у том унутрашњем осећају богатства за које само тај који поседује ту драгоценост, зна.

TEKST: I dalje u maminim cipelama u 33-oj

Sve pomenute osobe i ponašanja su fikcija.

Ustajem da odem na Liturgiju i shvatam da nema tople vode, ali kako moje dete spava, ne tražim broj na netu za hitne slučajeve, odlazim u Crkvu. U povratku, na spratu nalazim Malu Stanku i kerušu Đurđu u razgovoru sa dve vremešne penzionerke: zašto zgrada nema toplu vodu. Pa sada je 11 sati, zgranuto shvatam. Ovo je kao preslikano, samo da je umesto Male Stanke mama Cveta. Nestvarno. Zar mladi nisu proaktivni? Zar mladi ne žele svoje izbore? Ne razumem svrhu dijaloga „šta je sa toplom vodom“ ni da stojim na spratu. Odlučjem da se vratim kući i da zovem Toplane ili Stambeno. Ljubim kerušu Đurđu u pametnu glavu, čestitam koleginici praznike, i odlazim.

Sutradan je partner od Male Stanke odbio da se javi. I meni je bilo svejedno. Pomislih kao Igre: Komšijska tračarenja, U maminim cipelama. I ok mi je. Svako ima svoj izbor. Jer i oni su meni ok s svojim izborima emocija, misli i ponašanja. Jer jedini način da ne učestvujete u takvom Strukturisanju vremena je da odbijete da učestvujete u repeptitivnim obrascima.

TEKST: Hipokratova čorba

Recept za Hipokratovu čorbu

Sastojci: 1 koren celera srednje veličine; 1 koren peršuna srednje veličine; 2 glavice luka srednje veličine; 2 mala ili jedan veliki praziluk; beli luk prema želji (može se dodati i na kraju), malo peršunovog lista; 600 g paradajza; 400 g krompira.

Priprema: Oprano povrće isecite ili narendajte. Stavite povrće u lonac, dodajte vode da prekrije povrće. Zagrejte do vrenja, a potom nastavite da kuvate čorbu na laganoj vatri sat i po do dva, dok povrće ne omekša.Na kraju kuvanja dodajte beli luk i začine u manjim količinama. Kuvanu čorbu propasirajte.(Ja obično na dno lonca sipam ulje pa kašiku začina „C“, onda dodam 2 litra vrele vode i rendam povrće. Kada provri, smanjim da vri još oko 20 min., dodam peršun i supa je gotova).

Konzumirajte jednu porciju čorbe, a preostalu količinu rashladite i ostavite u frižider.

Lekovito delovanje Hipokratove čorbe: Toksini akumulirani u organizmu uzročnici su brojnih tegoba poput umora, pospanosti, glavobolje, depresije, nadutosti, zatvora. Osim toga, oni su idealna podloga za razvoj i ubrzano širenje težih bolesti poput dijabetesa, artritisa, reume, kardiovaskularnih bolesti, pneumonije, karcinoma i mnogih drugih oboljenja. Povrće sadržano u Hipokratovoj čorbi doprinosi snažnoj i temeljnoj detoksikaciji. Paradajz sadrži likopen, biljni pigment iz grupe karotenoida koji svojim antioksidativnim svojstvima štiti jetru od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima.Ovo doprinosi normalnoj funkciji jetre i metabolizma, te uklanjanju toksina. Sumpor prisutan u pradajzu, belom luku, crnom luku i praziluku takođe pomaže bržoj i detoksikaciji. Peršun takođe.

TEKST: PRIČA BUMERANG ILI RETROFLEKSIA

Bio jednom jedan- čovek sa kamenom u ruci. Ko god bi mu zasmetao ili  ga doveo do besa, gađao bi tu osobu kamenom. Međutim pojavljivale su se teškoće tipa da je morao da vrati kamen, pa lastiš …. pa puno nekih inovacija na istu temu: kazniti druge. Ali je čsto kamen povređivao njega. Nikad se nije saznalo zašto nikad nikog nije pogodio kamenom: zbog primljenih udaraca ili zbog nekog „deformiteta“ duha. Tako naši izbori kažnjavaju pre nego da podstaknu.

TEKST: PRIČA: CIPELE DVA BROJA MANJE po ličnom izboru

Čovek ulazi u radnju zagleda cipele a prodavac ga susreće i kaže verujem da trebate broj 41. Ne, ne, trebam 39. Posle mogo neverice, čovek je istrajao da kupi broj 39 i da ih čak i obuče i u njima se vrati na posao. Tamo je sedeo skoro do kraja radnog vremena kada ga je kolega zatekao sa bolnim izrazom lica a ovaj mu je objasnio da je kupio i obuo cipele za dva broja manje.Odgovara kolegi da u životu nema mnogo zadovoljstava,pa kada za nekoliko sati dođe kući doživeće ogromno zadovoljstvo kada izuje cipele. Kakav će to biti užitak!-reče čovek.

Eto tako sami koncipiramo svoj život.