ТЕКСТ: Украдена цела биљка смиље коју је Будалеса посадила пролетос, на заједничкој ливади/Ако постоји временска одредница „Крај Света“ вероватно ће то бити у Розеграду/Клетва као израз немоћи и понижености/ Због чега још људи беже одавде/ “Да ли Ваша земља има Министра Културе“?

 

Јутрос након шетње Будалеса обилази посађене биљке на заједничкој ливади и не може да поверује, прилази ближе јер не види биљку смиље: неке зле ручереде су УКРАЛЕ целу билку и остала је рупа. Срам их било и на овом и на оном свету.

Да човек не поверује. То мора да су оне жене што као хоће да заливају те рузмарине и лаванде које је Будалеса посадила иза знака: „… шума законом заштићена“, на који је са задње стране налепила и број свог мобилног да им купи да не уништавају. Да ли је могуће да у XXI веку неко такав постоји?

Будалеса им од срца жели да им све остане мало и пусто- крадљивим ручердама. Јер као што Словић пише у књизи „Отвори очи Јустуцијо“. клетва је израз немоћи и понижености. Како мора да су емотивно јалове ручеде и душа која је украла биљку од које смо сви могли да имамо корист. Заиста, ако постоји временска одредница „Крај Света“, то мора да почне из Розеграда, града демагога, лопова, лажљиваца, кверуланата. Будалеса је занемела. И то све у Розеграду који је 1000% покривен камерама. То је толико страшно да не може да поверује. Будалеса је садила рузмарине за маце које су живеле са њима. лаванде за куце које су живеле са њима а смиље за жуту уличну мацу која је ишла у сурет псима и само ју је неки власнички пас убио (једна жена се на малој стази хвалила како је њен пас ратоборан и како је у секунди мачју шапу прогутао па су мачку морали да убију) и за несретну најстрашније мршаву керушу коју су злостављали мужјаци а незналице у људском облику су веровали да су невољни покрети мишића лица- жудња за парењем. Ето за спомен на све те Божје душе или за та Божја створења је Будалеса посадила сво то биље. И нека најболеснија душа је украла спомен на несретно и нестало биће. Да, волела би Будалеса да те ручерде умру гладне и жедне и да им буде украдено све па и радост и јутро.Јер саксијица смиља је коштала целих 300 диара и словима триста динара.  И више је малтретман био у ношењу бијљке да је Будалеса не сломи. .Будалеса прича комшиницама и оне закључују: па то је она украла биљку да је код себе засади! Срамотно, увек ситносопственичко.понашање. Баш сморно и некако више безнадежно.

Онда види да се знак Шума- заштићено… срушио и зове Србијашуме број са нета, ова је упућује на број 011 3611 083 а та је упућује да се распита јел то инфо за Градско зеленило или за Србијашуме. Будалеса одустаје и каже: ја сам Вас информисала, збогом. Да није тужно, била би то још једна пародија Розеграда у Колонији.

Онда су рекли да је потрено читати  Акатисте за здравље те особе. Договорено.

Туторијал: Треба напустити Розеград и Колонију. Доста је више тих који само краду и злостављају. Постоји испитно питање Нацинални скрипт, на једном од психотерапеутских праваца: Да, ми смо увек описивани као ментално инфантилна деришта са краткорочним размишљањем и искључиво ситносопственичким потребама. На једној психотерапији жена која има исламско име а живи у на пример Аустрији, пита: Да ли Ваша земља има Министра културе? Будалеса је збуњена, трепће и размишља: јаој! нису ваљда нешто и верски уккк…Опрезно пита: због чека питате? Јер особе из Ваше земље  само уче и гледају… И испод њихових прозора се само чује… Да страшно.

ТЕКСТ: Психотерапија

Сва лица, имена, догађаји су фикција и немају никакве везе са релним лицима, догађајима, местима.

Клијент: Питали су ме какав ми је нови психијатар и рекао сам: луђа него ја.

Психијатар: То баш и није комплимент.

Клијент: Да јесте, у позитивном смислу. Одржала је три сеансе у једној.

Психијатар: Тја. Тја.

После неког времена:

Клијент: Причао сам мојима како Сте ме питали: Перо колико имате година? ја сам рекао 47., а Ви Сте рекли: до када ћете имати пишу? Када ћете почети да имате…

Психијатар: ћути.

На изласку:

Клијент: Како подносите ове врућине?

Психијатар: Све је то у глави.

Клијент: Дајте ми главу. (И смеје се дечачки раздрагано).

 

Клијенткиња: Молим Вас немојте ништа да пишете о догађају том и том. Ови се не шале и хапсе. Ми знамо да Сте храбри итд итд али али.

 

 

Сва лица, имена, догађаји су фикција и немају никакве везе са релним лицима, догађајима, местима.

 

Tekst: Knjiga Moć drveća- Peter Voleben

Pisac kniga „ Tajni život drveća“ i „ Skriveni život životnja“ napisao je i knjgu „ Moć drveća“.

„ U svetskom besteleru „Tajni život drveća“ Peter Voleben je izneo zapanjujuća otkrića o „ društvenim mrežama“ drveća i načinu na koji ono komunicira. U „ Moći drveta“ on se okreče njihovoj ( i našoj) budućnosti, sa oštrom kritikom upravljanja šumama, sadnje drveća i eksploatacije šuma.

Dok političari i ekonomski lideri žele da verujemo da se seča šuma može nadoknaditi masovnom sadnjom drveća, Voleben upozorava, šume se ne sade! Moramo shvatiti da su šume više od puke zbirke drveća, one su ekosistemi koji se sastoje od hiljadu vrsta organizama: bakterija, gljiva i životinja. Zbog toga plantaže drveća neće sprečiti efekte staklene bašte, naprotiv- mnoge od njih dovode do prave ekološke katastrofe. Takvo drveće je često podložnije bolestim, polavama, parazitima i klizištima.

Kako onda da spasemo drveće, u našem sopstvenom interesu. Odmaknimo se i pustimo šume- koje su prirodno opremljene za to- da se suoče sa izazovima životne sredine, da se ileče od klimatskih promena uzrokovanih ljudskim faktorom.“

Komentari vezani za knjigu:

„Za mene je masovna sela šuma zločin.Na Plitvičkim jezerima sam bila opčinjena  nepreglednom,prelepom šumom. Ima stoletnih stabala,visine preko 50m,ali i divnih, mladih stabala.To niko ne seče,drveće živi i umire bez ljudske asistencije“.

„Upravo sam počela da čitam roman Gorana Milašinovića „Muk“o istrebljenju ptica pevačica u jednom rezervatu u Vojvodini,2002., i prodaja istih u Italiju, nekim idio- – – – koji drže restoran za “odabranu” klijentelu, koja uživa u – – – – – – – – – od istih, kao što su ptičji jezici u aspiku. Za taj zločin u Srbiji NIKO nije odgovarao!!“

„ Na žalost to se ne dešava samo u Srbiji. U Aziji i Africi imaju napitke od raznih životinja i koriste za lečenje. A ima i slučajeva: Jedna od mojih omiljenih životinja, Aj Aj se zove, ubijaju jer lokalni ljudi (M- – – – – – – – -) jer se veruje da na koga pokaže prstom taj će umreti ubrzo. Hrani se mravima i zato mu je jedan prstić duži od ostalih da izvadi mrave i terminte iz drveta. Spore Lorise (Slow lorises (genus Nycticebus)) takođe koriste- za lekove“.

N1 portal:” Najslikovitiji primer razlike u nastaloj šteti je snimak” u članku Priroda VS čovek, isto mesto dve šume, jedna zbrisana u oluji, druga preživela “koji je napravljen iz čamca u jednom dunavcu kraj Futoga, gde se sa leve strane nalazi stari, samonikli šumarak koji je pretrpeo minimalnu štetu, dok se sa desne strane nalazi zasad klonske topole koji je potpuno zbrisan.

Slične scene mogu da se vide i na Petrovaradinskoj adi, sremskoj obali Dunava, Gornjem podunavlju, Potisju – gde god postoje veći zasadi klonske topole. Zbog čega su zasadi klonskih topola stradali neuporedivo više od prirodnih i samoniklih šuma za naš portal je objasnila aktivistinja neformalne građanske inicijative „Odbranimo šume Fruške gore“ i predsednica Udruženja za zaštitu šuma iz Novog Sada Dragana Arsić. „Posledice ovog nevremena koje vidimo u šumama su pokazale da se decenijama neadekvatno upravlja šumama u Vojvodini i to je sada jako vidljivo nakon što su oluje zapravo pokosile klonske topole, mi to kažemo obrijale. Na područjima gde su nekada bile ritske šume sa autohtonim vrstama sada su plantaže klonske topole koje su bukvalno stradale od Beočina do Neština i sa jedne i sa druge strane Dunava iz razloga što su one kao drvo prosto neotporne na vetar, krte su. A tu su nekad bile te stare ritske šume sa autohtonim vrstama drveća. Jasno je da su staništa sa autohtonim vrstama drveća kao što su crne i bele topole, vretenaste, bademaste vrbe, poljski jasen i tako dalje – otporna na vetrove. Normalno je da pukne po koja grana ili da padne drvo, ali da ovako čitavi zasadi budu zbrisani, to je karakteristično samo za klonske topole“, kaže Dragana Arsić. Iz Instituta za nizijsko šumarstvo u Novom Sadu, ne smatraju da su zasadi klonskih topola stradali više nego ostala šumska područja iako još uvek prikupljaju podatke o nastaloj šteti. „U toku je prikupljanje podataka o štetama i izrada planova sanacije. Na osnovu prikupljenih podataka će se moći sagledati koliko je i šta oštećeno. Mi na našem Oglednom dobru imamo štete i na klonskim, a i na autohtonoj beloj topoli i vrbi. Ja bih pre rekao da su stradale one vrste koje rastu na područjima pogođenih olujnim vetrom jer je vetar bio velikog intenziteta. Intenzitetu štete je je pre svega doprineo geomorfološki položaj tih šuma. Koridorima velikih ravničarskih reka se vetar lako kreće i ukoliko ima potencijala nesmetano ubrzava (nema prepreka). Prilikom udara vazdušne struje orkanske jačine, u priobalju drveće teško može proći bez lomova krošnje ili izvaljivanja celih stabala, bez obzira na vrstu drveća“, navodi direktor ovog instituta Saša Orlović. Sličnog stava kao Institut su i JP ,,Vojvodinašume”. Oni navode da poređenje štete između zasada klonskih topola i starih ritskih šuma nije merodavno, jer područja koja su pogođena olujom imaju mnogo veću zastupljenost zasada klonskih topola. „Na području oko Novog Sada i Bačke Palanke oštećeni su zasadi klonskih topola jer je pogođeno područje gde se one nalaze. S druge strane, na području Srema, najviše su stradale autohtone šume hrasta lužnjaka. Oluja je nosila sve pred sobom. Lomila je betonske i metalne bandere. Tako da, tvrditi da su štete velike jer se radi o klonskim topolama jeste pretenciozno. Naravno da su monokulture izloženije i tu nema dileme, ali ovako to okarakteristati nije objektivno“, kategoričan je direktor JP ,,Vojvodinašume” Marko Marinković.

Da li su zasadi klonske topole uopšte šume ili ne?- U Evropi se odavno zasadi klonske topole više ne definišu kao šume, već kao poljoprivredne plantaže, jer su takvi zasadi monokulturni i ne zadovoljavaju kriterijume šume u ekološkom smislu. U takvim zasadima ne postoji spratnost, različite vrste i starost drveća, pa sve to utiče na kompletan biodiverzitet. U Srbiji je zakon jasan – zasadi klonske topole su šume kao i sve ostale. Dragana Arsić, ipak, misli drugačije. Ona smatra da bi i kod nas zasadima klonskih topola trebalo oduzeti “status” šume, zato što one u ekološko-biološkom smislu ne ispunjavaju kriterijume, jer šumu čini zapravo skupina raznovrsnog drveća različite starosti, spratova od donjih, srednjih, gornjih… „One se zapravo zato i sade, zato su i posečene autohtone šume, da bi se zapravo zadovoljilo tržište koje je gladno za drvnom masom, a topola je jako tražena upravo za drvnu industriju. Naravno, u svakoj šumi ćete naći ptice i gnezda, ali to prosto nije taj raznovrsni biodiverzitet i one se sade bukvalno kao plantaže i ne razlikuju se mnogo od plantaža paulovnije koje se ne vode kao šumska područja“, tvrdi Dragana Arsić. Na Institutu za nizijsko šumarstvo i u JP “Vojvodinašume” su jedinstvenog stava da zasadi klonskih topola i dalje treba da uživaju status šuma. Oni ističu da u skladu sa važećim Zakonom o šumama, kao i međunarodno priznatom CORNIE klasifikacijom, zasadi klonskih topola jesu šumska područja i na kartama se tako i prikazuju. Na naše pitanje, da li bi prema njegovom mišljenju zasadi klonske topole trebalo i dalje da se vode kao šume i računaju u ukupnu pošumljenost, direktor Instituta za nizijsko šumarstvo smatra da treba, jer se sadi drvenasta vrsta, a daju i ostale opšte korisne funkcije (oslobađanje kiseonika, prečišavanje voda, stanište za ptice, insekte, zaštita od vetra, vezivanje ugljenika…). Direktor JP „Vojvodinašume“ kaže da nije sve što se primenjuje u Evropi nužno bolje nego kod nas i da nije uvek rešenje u prepisivanju zakona. „Moram da istaknem da ako se nešto sprovodi u Evropi, ne mora da znači da je to najbolja praksa. Na primer, mi imamo značajno manji intezitet seča obnove šuma u odnosu na EU i smatram da radimo bolje od njih. Mi u JP „Vojvodinašume“ sečemo samo 75% prirasta, dok u zemljama EU to ide na 95%. Mi akumuliramo veću količinu drvne zapremine, i tako dalje…. Ima tu još mnogo drugih primera. Suština je da je sistem „copy-paste“ obično štetan kada se radi o složenim sistemima“, kaže Marinković. Iako iz ove dve institucije ne vide ništa sporno u monokulturnim zasadima, ipak se u jednom slažu sa našom sagovornicom i aktivistkinjom OŠFG Draganom Arsić, a to je da se treba stremiti takozvanoj konverziji, tj. ponovnoj sadnji autohtonih vrsta drveća na mestima gde će najviše doprineti očuvanju biodiverziteta, razvoju rekreativnih i ekoturističkih potencijala. Aktivistkinja predlaže da zasade klonskih topola treba saditi na poljoprivrednom zemljištu, kojeg u Vojvodini ima dosta i time obezbediti komercijalnu potrebu za klonskom topolom, a da se pritom ne ugrozi stanište starih ritskih šuma. Orlović kaže da pored biodiverziteta treba imati u vidu i druge aspekte zaštite životne sredine kao što je npr. vezivanje ugljenika koje smanjuje koncentraciju ugljen-dioksida i tako ublažava klimatske promene. „Što je prirast šume veći to je veće vezivanje ugljenika. Zasadi klonskih topola se odlikuju znatno bržim rastom (najmanje duplo) u odnosu na ritske šume, što znači da vezuju više ugljenika. Poseban značaj klonskih topola je u tome što imaju veliku sposobnost da prečišćavaju zagađene vode i zemljišta (fitoremedijacija). Tako zasadi pored vodotokova (reka, kanala) sprečavaju/smanjuju ulivanje zagađenih voda u kojima ima pesticida, nitrata, fosfata, kao i otpadnih voda koje idu u vodotoke“, navodi. Orlović dodaje i da retko koja biljna vrsta može da očisti zemljište zagađeno naftom, a da klonske topole to mogu. „Pošto se u nekim slučajevima drvo klonskih topola koristi za ogrev, znači obnovljiv izvor energije, to je takođe veoma značajno za ublažavanje klimatskih promena“, dodaje. Iz JP „Vojvodinašume“ navode da konverziju šuma sprovode još do 2010. godine u saradnji sa Institutom za nizijsko šumarstvo gde god je to moguće, ali da ne može da se sadi bilo gde već da zemljište mora da pogoduje sadnji određene vrste drveta. …” Itd. Itd.

Možda postoji i neki članak iz Srbijašume, negde na nekom portalu? U međuvremenu priča «U cara Trojana kozje uši».je pričala o «Avalašume» i natpisu «radovi u šumi» i oko 350 do 400 stabala prečnika 50 do 70 cm je poklano u aprilu mesecu 2023. Nakon toga je aprilski sneg poobarao drveće. Onda su se pojavile «supe- super- super- oluje» i drveće je najstrašnije popadalo, mnogo polomljenih grana, drveće je padalo na drveće koje je još uvek ostalo da stoji. Ali niko iz Srbijašuma nije došao da uradi sanaciju i spase preostala drveća od naleganja i truljenja. Strašno je to kada uđete u šumu i vidite zlostavljanje o kome se permanentno- ćuti, zaavršila je priču priča U cara Trojana kozje uši..

 

 

Текст: Јуче у Соколу

Стижемо на време али је једно седиште, иако је наше је заузето. Седе мушкарац, преко пута девојчицаи до ње жена са слушалицама у ушима. Праве се да као да је све у реду- јер за њих и нико други и не треба да постоји. Нема емпатије. Долази кондуктер и човек показује 2 карте, значи нема права да заузме и треће седиште. Дете је  ТРИДЕСЕТПЕТ МИНУТА, и бројем 35 минута, брбљало заиста којешта а отац није заостајао у изговарању којекаквих афирмација и представи да су они супер другари и да се забављају на прави начин. Све време, заћутали нису, као да су у својој приватности и да је у возу дете једина потреба и радост путника у вагону. У неко доба жена мајка, са слушалицама у ушима, је прогворила: да, мени одговара, и то је било све. Као једна од оних полушколованих која је на –„имам семинар“.

Постаје иритантно што човек мора да бежи од оваквих представа. Или уђете у банку, ето родитеља са малим дететом- и сви очекују да се ред помери… јер дете је… и да живот свих осталих СТАНЕ јер нечије дете… Сморно. Неок. И не размишљање да ће то дете управо такав манир очекивати и од својих родитеља, али и школских другара, учитеља и наставника. Нико их није учио о краткорочним или дугорочним последицама њихове базичне неписмености, филозофиа Будалеса. Какво неваспитање. И родитеља- првенствено. Немање потребе да дете схвати да оно није хелиоцентрично, али и можда да људи имају своје животе и другачије потребе. Можда чак и да дођу до речи од блебетаве 5-6 година старе девојчице. Да ли ће дете тако и у школи да блебеће јер позитивне афирмације и дијалог који отац води са њом је неће спремити за жиот ни за школу. Који ликови. На жалост све је више таквих понашања. И онда људи крену да беже од њих и њиховог детета. Ништа им не кажу јер није популарно не одушевљавати се када 6-о годишнје дете блебеће 35 минута. Страшно. Куда плови овај брод?

Туторијал: Поменута девојчица је добољно велика и већ треба да има завршене „ семафор“-е и да је спосбна за емпатију, да разуме краткорочне и дугорочне последице, да свет није она и њена породица. То што је отац назива „Љубави“ је као да изговара „Шпорет“ или „Којешта“- нема емотивне резонанце и сама реч звучи шупље и неискрено, као „ манч- мелоу- похвала“. Међутим, најчешће постоји асиметрија у таквој породици, где је мајка главна а отац глуми мајку.Зато, како рече једна клијенткиња: „То је само код нас. Само код нас деца имају браду и бркове“.

 

 

TEKST: Privatna/e škola/e- možda tajkunizam?/ “kome zakon leži u topuzu—“/ “… tvrd je orah voćka čudnovata..”

Sve lica, mesta, događaji su fikcija i nemaju vezu sa realnim svetom.

Slušaj priču: doneo/ dovezao mi je lik komodicu. Parkirao se sa spoljne desne strane kapije ( Viskoa škola npr. strukovnih… za pare i samo pare..) samo da iznese i stavi komodicu u kanc. Odjednom se pojavila ona čuma Naslovićeva kći sa svijim džinovskim autom. Legla je na sirenu kao da je u ko zna kojoj nedođiji. Onda je počela da urla da je to “njena kapija”. Da je ona kapija. Kako vozač sme da parkira auto gde je parkirao….drala se besomučno i pravila predstavu. Onda je pozvala Ekovisvis-lika-Vu Rana- desnicu od Aleksandera Austrijskog,  koji može da iznajmi kancelariju za život a Budalesa ne može za ordinaciju, kao nije znala da“ Budalesa ne radi u Ekovisvisu. „Ovaj- Vu Ran, je odmah zvao Ekovisvis-Andreja a ovaj“ „ je“ Budalesu „stavio na spikerfon“ ali tek kada je Budalesa pitala da li Ste me stavili na spikerfon Andrej-Ekovisvis je to i potvrdio. „Vozač nije ušao u školsko dvorište. Samo 3 min je bio parkiran. Kći Naslović je mrtva hladna pravila predstavu. Nadmena. Dokona. Sedela je u svom džinovskom autu, sa firmiranim naočarama za sunce, držala je pridiku u  dvorištu- pravila je besplatnu predstavu za dokone. Sa potrebom da demonstrira eksplicitnu vlast. Tako skorojevićki. Školu je njen otac oformio, on je i kupio pola te zgradurine u srcu Rozegrada. Ona je kapija. Ona je škola. Tajkun.  Ona je dvorište. Ona je parking. Ona je država. Ona je privatni predsednik.  Ona je privatni premijer. Ona je da prostiš dozvoljavač disanja vazduha. Kakav Tajkun.

Sve lica, mesta, događaji su fikcija i nemaju vezu sa realnim svetom.

Tutorijal: Jedino moguće je ćutanje u ovakvom slučaju. Svaka reč ili pokušaj priče da je to samo 3 minute je nepotrebna jer sagovornik ne smatra da dijalog postoji. Pokojni otac je učio Budalesu da je ta nadmenost nešto primitivno i neok. Danas se zna da je to nadkompenzacija koja govori o osećanju manje vrednosti. Što manje značaja o sebi osoba percipira, to je više galame oko nonsensa i oko važnosti vlastite persone. Što je unutrašnji sadržaj manje vredan vlasniku, to se više ulaže u spoljašnje i materijalne- detalje. Neko drugi bi vodio racuna da se ne parkira na ulazu, da se ne dernja- i bio bi svetan funkcije koju obavlja. Ali, to tako se dešavalo u vreme koje je nazivano „kad je Bog išao po zemlji“.

Tutorijal- literatura:“… pokušava da nametne svoje argumente drugoj strani, možda ne pomoću pravog nasilja, ali putem ODREĐENOG OBLIKA PRISILE, kao što je podizanje glasa, udaranje šakom o sto, ili plakanje, ovu vrstu ponašanja treba smatrati NASILNOM KOMUNIKACIJOM“- Imati hrabrosti biti srećan, Kišimi, Koga

TEKST: Ručak- Recept za gulaš

Sitno iseckati 1 veću šargarepu i 3 crna luka i staviti u šerpu sa prethodno nasutim uljem.

Dodati 700 grama seckane junetine i propržiti dok meso ne promeni boju. Potom dosuti 0.5 l vode i kuvati na umerenoj temperaturi.

Zatim sitno iseckati 1 crvenu papriku, 1 zelenu papriku, 1 ljutu papriku i 2 krompira.

Dodati začine: vegetu, alevu papriku, kurkumu, peršun, origano, ruzmarin, biber i so.

Promešati i 3 sati ostaviti da se kuva na tihoj vatri.

 

TEKST: Aloja vera- moćna biljka

Tekst je sa portala Agromedija: Aloja vera: Kako je uzgajati u saksiji  Aloja vera je biljka poznata po svojim izuzetno lekovitim i umirujućim svojstvima. Stručnjaci su toliko fascinirani ovom biljkom, a jedna od njenih najvećih prednosti jeste pozitivno delovanje na vašu kožu.

Veliki listovi biljke aloja vere puni su gustog gela što je upravo ono što leči i umiruje kožu. Pored saveta o gajenju, slede i saveti kada je sve možete koristiti.

Mesto- Aloja vera biljke se mogu uzgajati u zatvorenom prostoru ili na otvorenom. Međutim, postoje određena pravila i mere opreza koje bi trebalo da zapamtite. Ako odlučite da odgajate aloje na otvorenom, morate znati da se ona može smrznuti tokom zime. To znači da ćete morati da je unesete u neku prostoriju tokom ovog perioda.

S druge strane, ako uzgajate biljku u zatvorenom prostoru, pobrinite se da ima dovoljno sunčeve svetlosti. Alojama je potrebno od 8 do 10 sati indirektne svetlosti od sunca. Vodite računa kada je o tome reč,  jer ako je postavite direktno na izvor svetlosti, osušiće se i listovi će joj potamneti.

Zemljište- Ove biljke preferiraju suvo tlo poput kaktusa. To znači da možete da kupite kaktus i iskoristite njegovu zemlju ili napravite sopstvenu kombinaciju zemlje, peska i šljunka. Osim toga, pobrinite se da kontejner ili saksija u kojoj uzgajate svoju aloja veru ima drenažne rupe na dnu tako da ne zadržava vodu. Njihovi koreni ne vole da dugo stoje u vodi.

Zalivanje- Jedna od uobičajenih grešaka koju prave početnici koji gaje ovu biljku je preterano zalivanje biljke. Alojama nije potrebno mnogo vode. Zapravo, kada prvi put posadite svoju aloju u saksiju, dajte joj malo vremena da se koreni prilagode pre nego što počnete da je zalivate.

Ako joj dajete previše vode lako može doći do truljenja korena, a to je problem koji je teško prevazići kada se pojavi. Tlo biljke aloje treba ostaviti da se potpuno osuši pre nego što se opet zalije. Kada se zaliva, tlo treba temeljno natopiti i vodu treba ostaviti da slobodno iscuri iz saksije.

Sve dok su listovi vaše aloja vere debeli, savitljivi i hladni na dodir, dobar je znak da vaša biljka ima dovoljno vode. Ako listovi postanu tanki, lomljivi ili počnu da se uvijaju, biljci treba više vode. U svakom slučaju, tlo bi uvek trebalo da ima optimalnu vlažnost, ali ne previše!

Prostor- Aloja vera biljke treba da imaju dovoljno prostora za rast. One imaju kratke korene, ali čvrste i teške listove, što znači da ih treba prebaciti u težu i jaču posudu kada počinu da rastu. Ako aloja nema dovoljno prostora da raste ka spolja, ona će umesto toga početi proizvoditi mladice koje se kasnije mogu preneti u sopstvene saksije i dogajati kao nove biljke.

Načina upotrebe- Za šta sve koristimo ovu fantastičnu biljku:

1.Ublažava opekotine na licu- Aloja vera može pomoći kod svih tipova opekotina kože, posebno kod opekotina od sunca tokom leta. Ove moći aloje potiču od njenih sposobnosti hlađenja i protivupalnih svojstava koja mogu bukvalno mogu apsorbovati temperaturu kože koja je izgorela od sunca. Pored toga, ona je puna minerala, vitamina i antioksidanata koji ubrzavaju proces zarastanja kože. Sve u svemu, aloja će vam biti neophodna u letnjim mesecima. Mnogi losioni nakon sunčanja su na bazi upravo ove biljke, uglavnom zbog ovih karakteristika hlađenja. Međutim, ako imate priliku i mogućnost, koristite čisti gel iz njenih listova.

2.Ubrzava zarastanje rana i posekotina- Bilo da se radi o rani od bubuljice ili ste se slučajno posekli kuhinjskim nožem, aloja vera se može koristiti za brže zacelivanje. Ona ubrzava proizvodnju novih ćelija epitela i koža je apsorbuje čak i brže od vode. Tako je gel aloje savršen lek za rane i posekotine. Obnavljanjem ćelija kože oko rane i sprečavanjem odvijanja infektivnih procesa, aloja može duplo skratiti proces zarastanja rana. Dakle, kad god imate rane ili posekotine, pokušajte sa redovnim nanošenjem ovog gela.

3.Neguje lice- Još jedan način korišćenja aloja je vere je preko kreme za lice. Naime, ovaj gel se brzo apsorbuje u kožu i povećava sadržaj vode. Budući da aloe vera nije na bazi ulja, pa je tako odlična za ljude koji imaju problema sa masnom kožom i koji su skloni aknama. Aloja će hidrirati vašu kožu bez blokiranja pora. Kao takva, ona može se može koristiti kao krema za ljude koji često pate od hroničnih kožnih problema kao što su ekcemi i psorijaza. Rešava problem sa aknama- Pored svojih brojnih sredstava koje smo pomenuli ova biljka je veoma efikasno oružje koje se bori protiv akni. Osim što sprečava akne sa svojim protivuplanim delovanjem, aloja može sprečiti i stvaranje ožiljaka. Proizvodnja novih ćelija kože će se ubrzati, a vaša koža će postati čistija nego ikad.

4.Usporava proces starenjaKonačno, poslednja i možda najimpresivnija odlika aloja vere leži u njenoj moći da spreči starenje. Ova biljka sadrži mnogo različitih vitamina i antioksidanasa kao što su beta karoten, vitamin E, vitamin C i još mnogo toga. Ovi vitamini će nahraniti vašu kožu i povećati njenu vlažnost i elastičnost. Na taj način sprečava i umanjuje pojavu sitnih linija i bora.

Tekst: Na zapadu ništa novo/ Novi prilog za drame Dušana Kovačevića

Sva imena, mesta i događaji su fikcija i nemaju veze sa realnim imenima, mestima i događajima.

Na terasi je gugtka koja leži na jajima. Budalesa dodaje zemlju u žardinjere koje su na terasi. Ponekad se neka grumuljica zemlje zakotrlja i padne iz žardinjere. Budalesa žuri da pticu ne uplaši. Kad ono čuje se prvo brkizam: „jel možeš da ne bacaš žemlju ulazi nam na veš“-Penzionisani DB brka dovikuje. (Pa zar ovi nemaju široke i guste mreže na terasi koje brane da i dašak uđe u njihovu terasu?). Onda se čuje glas ćerke Jele Aktivne Pandurke: „Očigledno je da žena baca zemlju na klimu, na terasu, na veš“. (Wau!!! Kakva dedukcija! Nije ni čudo da se sve to u bliskoj prošlosti dešavalo sa nesretnom Otadžbinom.). „Sada sam slikala, pa ćemo da vidimo“- dodaje Aktivna Policajka Jela. Jel ti to pretiš? Jel to smeš? Ma draga, zar ti tvoji roditelji nisu rekli kako su poplavljivali Gorovićkin otirač na njenim ulaznim vratima jer je tvoja mati postavila svoje cveće ispred vrata odsutne Gorovićke? Zašto se pravte da se to nije dešavalo. A to što psi (sada je to čak treći pas za redom) tvoga oca laju godinama na ulici u kavezu prekrivenom crvim kesama i sve nas rastužuju- sve nas u dve zgrade. To su kao lovački psi i to vetru, kiši, snegu oni moraju da budu na ulici i da im je teško jer su sami ili im je i hladno. To je sve ok. To niko ne snima. To niko ne slika. Ni to kada nesretni pas već dva puta pobegne od takvog gazde.Pa to što kučkarke pričaju da ga viđaju da tuče pse. To je normalno. Jel to nešto kao oni su „posebna porodica“? Ili je to „Životinjska farma“ gde su svi ljudi jednaki „ali su neki jednakiji nego drugi“? Kada oni nešto rade nešto to je ok. Ali će drugima spočitavati i glumiti- finoću. Pravila su za druge drugačija? Kako dalje? Ova Otadžina postaje smarajuće mesto. Samo maltretiranja. Skoro niko ne priča sa brkizmima, ali to njima ne smeta da rade šta hoće. I onda se ćovek upita: ko je ovde lud? Baš smorno. Budalesa želi da ode iz ovog apsurda.                                                                                                                                  To nije sve.                                                                                                                                                        Često žena brkizam udara motkom po Budalesinoj žardinjeri. Kao rasteruje ptice? Ima pravo da udara žardinjeru? Nestvarno ponašanje za koje kci Aktivna Policajka- verovatno smatra da je ok? I to nije kraj. Ima toga još: Pre pre par dana je ptica uletela kroz prozor a brkizmi su imali zatvoreni prozor na međuspratu i ptica je udarala u prozorsko staklo mnogo puta. Želela je da izleti napolje. Budalesa je pristojno pozvonila na njihova vrata, otvorila je brkizam žena, saslušala Budalesu i rekla da će da pozove muža. Kako se niko nije pojavljivao, Budalesa je pokušala da otvori prozor i pusti pticu. Onda je shvatila da je brkizam ZALEPIO PROZOR na svetlarniku. Popela se i uzela čekić ii šrafciger i tako je otvorila prozor. Ptica nije mogla da nađe izlaz jer ti brkizam žena drži mnogo cveća na polici duž prozora na svetlarniku. Budalesa je spustila par njenih saksija s police na beton da ptičica dobije prostor i izleti. Uto je brkizam- žena otvorila vrata i Budalesa je izvestila šta se dešava. Ova je odgovorila: „ma šta me briga šta radiš“. Onda se Penzionisani DB brka popeo na sprat, zvonio na vrata Budalesi i rekao:“ ja tvoje cveće ( koje je isped Budalesinih vrata stana) ne diram, nemoj ni ti moje, upravnica Zafić Ilinka je naredila da ZALEPIM prozor zbog sijalice sa senzorom“. Budalesa je pomislila: kada se brkizam žena bude ponovo uspavala s mlekom na šporetu pa kada se ponovo stvori gusti beli dim, onda će vatrogasci i spasioci da pitaju upravnicu zgrade da odlepi prozor? Nestvarno.

Sva imena, događaji, radnje su, naravno- fikcija.

Komentar: Nestvarno.

Danas je Ivanjdan i Patrijarh Pavle o nauci i religiji

Књига: Бог ће помоћи ако има коме- Животопис и поуке патријарха Павла

У одељку „ Шkоловањe..“ Тако је у свјој бележници из млађих дана, имао подоста исписа из књиге руског апологете Свјетлова, „ Религија и наука“ објављене у Битољу 1937. године. По Свјетлову, религиозни научници су двоструко компетентнији од неверујућих, јер познају и религију и науку, па њиховим сведочењима треба посветити пажњу. Будући патријарх српски преписао је, између осталог, наводе из дела Ампера („ У природи можемо да посматрамо дела Творцаи да сењих узносимо познањем ка Творцу“), Бојла(„ Прави природњак куд год проникне у тајне творевине својим сазнањем, неизбежно свуда у њима јасно види прст Божији“); лорда Келвина („ Ако мислите довољно снљжно , наука ће вас неизбежно привести вер у Бога, која је основ религије. Увидећете да наука није непријатељица него помоћница религије“).; Лине („ Ја сам видео траг Божији у Љеговој творевини; и свуда, чак и у некнеприметнијим, најситнијим производима Његовим; каква моћ, каква мудрост, какво неисказано савршенство“), итд….“

Knjževnost i čitanje: Karambol transakcije/ nadija Pоpov Katani

Sva imena i svi opisi predstavljaju fikciju i nemaju korelat u stvarnom svetu.

Bila je ambiciozna, nije prezala ni da gazi preko… i bila je ruža, rošava, gladna, menjala je fakultete ne bi li dokalala da je njen prosek posledica njenog savršenstva. Ali ništa sem tih brojnih desetki u indeksu, nije je okarakterisalo kao nešto posebno u  njenom službenom položaju. Kao lekar za za-razne bolesti i predavač, bila je bezbojna. Ni jedan kognres i ni jedan rad nije imao nikakve premise sa njenom potrebom da bude priznata kao neko ko je originalan. Ali to je nigde nije zaustavljalo. Kao osobe koje u toku svog odrsatanja ubilu svoje Ego stanje Dete, nije imale emocija, umela je da ih odglumi. Te ososbe formiraju svoj, makijavelistički, kodeks moralnosti verovatno na osnovno ličnog uvida u neko iskustvo. Stupivšii na posao shvalila je da će kao ljubavnica doktora kome direktor veruje, da postigne mnogo. I zaista jeste. Ovaj ju je nesebično preporučivao, zapošljavao, dozvoljavao da putuje po kongresima o službenom trošku. Sa druge strane, ona kao Njegova ljubavnica nije dozvoljavala da iko priđe Njemu. Njen veš se mogao naći u svim prostorijama na Klinici- kao ona- oni su tako strastveni da… i taj veš po Klinici treba da bude dokaz…. I kada danas ispričaju o nečijoj strasti a Ego stanje Dete je osoba ubila u sebi- to nije strast, to je proračunata gluma za određene prilike i određene/u osobe/u. Bila je osvetoljubiva. Kako je on imao ženu i decu, bilo joj je prihvatljivo da ode kod njega u stan i tamo isto bude strasna- oboje. I da sa Njime i tom decom otputuje na more i da kao glume porodicu, dok je majka te dece ostala kući. Kada je Njegova žena umrla, ona je nastavila da bude Njegova ljubavnica, sada sa poslom na većoj i prestižnijoj Klinici. E tu je nadija Popov Katani dobila krila uz svoju dugogodišnju prijateljicu docentkinju dr Kseni Kseni. Volele su da ogovaraju- karambol transakcija- naravno druge i da o drugima pričaju, etiketiraju i morališu. Tako su njih dve ili samo nadija Popov Katani. ispričele/a profesorki dr Božić koješta o Njegovom detetu iz prvog braka, koje je studiralo Medicinu na tom istom fakultetu i koje je i došlo na vežbe na tu istu Kliniku. Pomenuta profesor se bez imalo zadrške ili promisa ili provere samo istovarila po studentkinji pred celom grupom; « Kako takvi roditelji imaju takvu decu». Draga nadija Popov Katani i Kseni Kseni- zbog čeka nisu pričale profesorki dr Božić o brushalterima od nadije ili o njenom odlasku na more ili o njenim osvetoljubivostima prema onima koji nju nisu hteli da percipiraju onako kako je ona sebe videla. U varošici gde je On živeo sa decom i majkom ju je srela koleginica u frizerskom salonu i upitala kako su joj deca? To nisu moja deca. To su Njegova deca. Onda ju je On i oženio. Njegov pašenog Bine se javno smejao: On je jedini koji je oženio svoju ljubavnicu. Onda je On umro. Ona ga je shranila sa majkom a ne u zasebni grob gde bi I ona, iako  je napisala čitlju tipa “bio si moj san” I jednu čitulju gde je ona potpisna kao supruga a iza nje I Njegova deca. U ostavinskom postupku nastavila istu praksu, posle nebrojenih sastanaka kod notara, ona se kao sada setila da je zaboravila ( ! ) je “zaboravila- da prijavi čamac I još jedno grobno mesto”.Ne. Ne, nadija Popov Katani nije zaboravljala, ona voli da se Igra sa ljudima. A iz Igre, onda kada se primeti isti manipulatini obrazac ponašanje- iz Igre se izađe jer je to najjeftinije. Igremogu da budu na prvi stene, na drugi i na treći stepen i kao takve su smrtonosne.

Sva  imena, mesta su fikcija i nemju nikakve veze sa realnošću.

Karambol transakcia* to je transakcija ogovaranja o osobi koja nije prisutna i ima za cilja da zavadi i nanese zlo.